Bio je ovo
jedan iznenađujuće dobar nizozemski mystery / triler (na engleskom jeziku i s
uglavnom britanskim glumcima) smješten na američki divlji zapad, koji je prošle
godine bio u konkurenciji za zlatnog lava na festivalu u Veneciji. Iako film
traje skoro dva i pol sata ne djeluje nimalo razvučeno i naporno, gleda se kako
se kaže u dahu. Priča je jako dobra, Guy Pearce ovaj puta jako dobar u ulozi
negativca (možda i najzanimljiviji negativac zadnjih nekoliko godina),
redovnika koji proganja nijemu ženu. Zašto, zbog čega, nema smisla otkrivati
pošto je iznenađenje jedan od važnijih faktora ovog filma, ali priča je stvarno
jako dobra i nisam uspio primijetiti nekih rupa u scenariju (vidi se da je
čovjek na njemu radio gotovo pet godina). U početku ju je možda malo teško za
pratiti, no polako sve sjeda na svoje mjesto i potpuno drži vodu.
Sve kreće po zlu kad u nekakvo mjestašce na divljem zapadu stiže misteriozni
svećenik. Od početka je jasno da ga glavna junakinja od samog početka od nekuda
poznaje, a ubrzo počinju problemi. Odlična mračna i dosta okrutna priča s još
jednom jakom glavnom ženskom ulogom (u zadnje vrijeme jako puno odličnih
ženskih glavnih uloga), koju je ovaj puta utjelovila nekadašnja dječja zvijezda
Dakota Fanning. Redatelj i scenarist ovog filma je Nizozemac Martin Koolhoven
(jako dobar ratni film Oorlogswinter), a drago mi je što zadnjih godina ponovno
ima dosta dobrih filmova smještenih na divlji zapad. Očito su sada i Europljani
ponovno prepoznali to vrijeme/prostor kao idealno mjesto za zanimljive priče i
neka, a Brimstone mi izgleda kao da je Koolhoven detaljno čitao McCarthyjev
«Krvavi meridijan», doduše ne uopće zbog priče nego zbog nekakve slične
estetike i konteksta tog strašnog i prilično opasnog razdoblja.
Ne bih htio puno otkrivati o sadržaju jer je ovo jedan od onih filmova koji dosta igraju na kartu iznenađenja i lagane gradacije u priču. Kroz svako poglavlje priča se malo po malo razotkriva (iako radnja nije postavljena linearno i vrijeme radnje ne prati se kronološki, ajde bar toliko da otkrijem). Jedan od definitivno boljih filmova iz 2016. godine (smjestio bih ga sigurno u moj top 10), koji je nekako, čini mi se, nezasluženo prošao onako ispod žita. Definitivno vrijedan gledanja ako ga je netko propustio jer je izašao već odavno, iako je, ponavljam, dosta okrutan, težak, a svećenik s početka baš i nije oličenje dobra, što se vjerojatno može i pretpostaviti.
Primjedbe
Objavi komentar