Dugo sam u bespućima interneta pokušavao pronaći posljednji film mađarskog nadrealista Gygoryja Palfija, a ovih dana konačno mi se i posrećilo. Autor kultne Taxidermije nastavlja otprilike ondje gdje je i stao. Još jedna nadrealna, apsurdistička priča, dakako, ipak dosta slabija od Taxidermije, no svejedno sasvim solidna. U Slobodnom padu Palfi se na svoj tipični crnohumoran način obračunava s problemom koji zasigurno muči dobar dio populacije u nas, a to je pitanje što se događa iza susjedovih zatvorenih vrata stana. Naravno, da tu tematiku i ovaj puta dovodi do apsurda, a sve počinje jednim padom s vrha zgrade.
Nakon
što starica skoči s vrha zgrade negdje u Budimpešti, polako
počinjemo upoznavati njezine susjede koji žive u tom tipičnom
primjeru socijalističke arhitekture srednje Europe. U jednom od
stanova nekakv guru ima sat otvaranja čakri, u drugom neki tip
društvu predstavlja trofejnu ženu, u trećem živi par čistunaca,
u četvrtom žena mužu dovede ljubavnika pa sada svi skupa moraju
živjeti u četiri zida, u petom se obavljaju ilegalni pobačaji itd.
U ovom filmu koji tematski dosta podsjeća na legendarne Četiri sobe
(ipak slabiji, no svejedno i više nego gledljiv), Palfy se dotiče
voajerizma i današnjeg stalnog guranja nosa u tuđe poslove. Ima tu
dosta duhovitih situacija, zanimljivo je gledati kakve je sve
apsurdne situacije ovaj puta smislio i stavio ih u sedamdesetak
kvadrata jednako raspoređenih stanova.
Primjedbe
Objavi komentar