Od samog starta ovaj mi je film smrdio. To recikliranje
jedno te istih priča me strahovito živcira, no rekoh ajde da dam kralju Arturu
šansu, ipak ga je radio Guy Ritchie, možda to nije tako loše kao što sam
pretpostavio. Možda opet samo rade moje predrasude. No, iznova se pokazalo da
je stara uzrečica koja kaže da kad nešto izgleda kao govno i kad smrdi kao govno, to onda
obično i je govno, i više nego točna. Ova verzija kralja Arthura daleko je
najbezvenija od svih koje sam gledao, a ako nekog zanima filmska priča legende
o Arthuru neka se drži Boormanova klasika iz 80-ih Excalibura.
Već od uvodne scene može se naslutiti da je Ričijev Artur
teško smeće. A kako vrijeme odmiče situacija postaje sve gora. Ovo je takav
čušpajz svih najgorih plagijata i nema nikakve veze s originalnom pričom, što
mi zapravo i ne bi smetalo, dašak novih ideja obično dobro dođe, no ovo je
stvarno grozota. Divovski slonovi s vatrenim očima koji ruše gradove, divovske
zmije kao da su ispale iz Konana, Kinezi, crnci, vikinzi na jednom mjestu,
čudovišta kakvih se ne bi posramili ni najgori horori. Ne smeta meni toliko kad
se netko ne drži povijesnog konteksta, ali ovo je stvarno previše, još su samo
falili Trooperi iz Ratova zvijezda i džinovska anakonda (pardon, nju imamo)
Jednom rječju užas, ovo s legendom o Excaliburu nema veze i moram priznati da
mi je i više nego drago što je ovaj film doživio fijasko u američkim kinima
{ulog 175, zarada 40 milijuna dolara}.
Na samom početku filma Arturov ćaća, kralj nekakve
kvaziengleske pobjedi vojsku čudovišta i čarobnjaka, ali onda ga ubije njegov
braco, koji je ispostavlja se također čarobnjak i preuzme prijestolje. Mali
Artur nekako utekne te se othrani u kupleraju, tamo izraste u pravog štemera i
sa svojom bandom se bavi sitnim kriminalom i sličnim glupostima. Nema u ovom
filmu ni dobrog Merlina (tu je neka rahitična buljooka čarobnica), nema ni
hrabrog Lancelota (zato je tu kineski kung-fu majstor), nema ni gospe Guinevre,
nema ni dvorca Kamelota (ima nekakva kula kao da je ispala iz Gospodara
prstenova), a bogami nema ni vitezova okruglog stola (tu je tek neka skupina
koja izgleda kao da ju je okupio Robih Hood). Sve tu vrvi od čarobnjaštva,
bedastoća najgore vrste, a 80 posto filma očito je napravljeno kompjuterski i
to prilično loše.
E sad da se dotaknem Ričija, koji je po meni snimio jedan
jedini pošten film, a onda je nekoliko puta sam sebe plagirao. Naravno, riječ
je o Snatchu, koji je zapravo kopija njegovog prvog filma Lopovi, ubojice i nabijene puške (i u Arturu je pokušao isfurati malo snečevskog štiha pa tako
vitezovi bacaju doskočice ko Brad Pitt u Snatchu, nekoliko scena tipičnih za
Sneč), koji je zabavan i dobar film. No, sve što je nakon toga Riči snimio je
ili nemaštovita i blijeda kopija Snatcha (Rocknrolla, Revolver), bljutava
romansa sa svojom bivšom ženicom Madonnom (Swept Away, to nisam gledao, toliki
mazohist baš i nisam) dva Šerloka Holmsa i još jedna teška bezvezarija, The Man
from UNCLE. Vidim da se sada sprema iskasapit i još jednu poznatu priču,
Aladdina, ali to ću sigurno preskočit, kao što ću ubuduće raditi i sa svim
Ričijevim filmovima. Imao sam velikih problema da ovaj film pogledam do kraja
(zadnju trećinu sam morao ubrzavati) i mislim da je Arthur za sada jedan od
lošijih filmova ove godine. U odnosu na ovo čak i posljednji King Kong izgleda
kao ozbiljan film, a riječ je o također iznimno bljutavom ostvarenju. Naravno, ovo je samo moje mišljenje, a ono je o ovom filmu jako jako jako jako loše, Zapravo, više uopće ne mislim o ovom filmu.
Primjedbe
Objavi komentar