Moj prvi susret s Terrenceom Malickom bio je Tanka crvena
linija. Taj je (anti)ratni film izašao nekako paralelno sa Spašavanjem vojnika
Ryana i nekako mi je odmah bolje sjeo. I dan danas mi je Linija bolji i draži
film od Ryana (kojeg, da se razumijemo, također smatram fantastičnim), onako
poetičan, sa snažnom antiratnom porukom, s izvrsnom glumom, prekrasnom kamerom,
kao da je u tom filmu Malick uspio pjesmu prebaciti na filmsko platno. Nakon toga stigao je Novi svijet, koji mi baš i nije nešto
sjeo, a nakon toga sam počeo malo i upoznavat malo raniji Malickov rad. Čovjek
je 70-ih snimio dva kultna filma, Badlands i Days of Heaven. I nestao na 20
godina. Hollywood mu nije dopustio da radi filmove na način na koji je on htio
i lijepo im je Terrence rekao odjebite. Duboki respect. I onda je svojih pet
minuta konačno dočekao u posljednjih nekoliko godina. Prvo Drvo života. Film
koji je bio relativno zanimljiv, onako duboko filozofski, o odnosu oca i sina
(Brad Pitt i Sean Penn), a nakon ta se počeo lagano ponavljati. Poetski
filmovi, filozofski, a u njima zapravo ništa novo u odnosu na Drvo života i
nije iznio. Prethodna dva filma To the Wonder i Knight of the Cups bili su mi
toliko dosadni da ih nisam ni uspio pogledati do kraja, a ovaj najnoviji, Song
to song, ipak je nešto bolji, iako je sve to varijacija na već viđenu temu.
Odnosi među ljudima, ovaj puta ljubavnicima. Izdaja, ljubav, strah, nesigurnost, požuda, ljubomora, zavist, laži, varanje... odvijaju se među ovim ljubavnim trokutom između dvoje mladih glazbenika i bogatog i uspješnog producenta (Michael Fasbender, Rooney Mara, Ryan Gosling, a tu je i Natalie Portman). I ne bi to bilo toliko nezanimljivo samo da nije već viđeno u ranijim Malickovim filmovima. Ipak, usprkos još jednoj podvali, Malicku se mora priznati da ima stila i da i ovaj film vizualno prekrasno izgleda, u što nisam ni sumnjao. Opet se tu promišlja o dobrim ili lošim životnim odlukama, prolaznosti života, o smislu vlastite egzistencije, potraćenosti života, uglavnom već viđeno, kao što rekoh, no svejedno, ipak relativno zanimljivo, posebno za one koji vole filmove esejskog tipa. Dakle, bez klasične radnje i linearne fabule, već film koji slobodno švrlja kroz vrijeme i prostor, uostalom, kao i nekoliko prethodnih Malickovih filmova. Višu ocjenu nije mogao dobiti jer jednostavno ne volim ovakve filmove. Nadam se da je s ovim filmom Malick završio svoju egzistencijalističku fazu i da će se konačno posvetiti pravim filmovima jer vjerujem da je u njemu ostao još barem jedan pravi film koji će se pamtiti za sva vremena. Ovaj sigurno neće.
IMDB LINK
Odnosi među ljudima, ovaj puta ljubavnicima. Izdaja, ljubav, strah, nesigurnost, požuda, ljubomora, zavist, laži, varanje... odvijaju se među ovim ljubavnim trokutom između dvoje mladih glazbenika i bogatog i uspješnog producenta (Michael Fasbender, Rooney Mara, Ryan Gosling, a tu je i Natalie Portman). I ne bi to bilo toliko nezanimljivo samo da nije već viđeno u ranijim Malickovim filmovima. Ipak, usprkos još jednoj podvali, Malicku se mora priznati da ima stila i da i ovaj film vizualno prekrasno izgleda, u što nisam ni sumnjao. Opet se tu promišlja o dobrim ili lošim životnim odlukama, prolaznosti života, o smislu vlastite egzistencije, potraćenosti života, uglavnom već viđeno, kao što rekoh, no svejedno, ipak relativno zanimljivo, posebno za one koji vole filmove esejskog tipa. Dakle, bez klasične radnje i linearne fabule, već film koji slobodno švrlja kroz vrijeme i prostor, uostalom, kao i nekoliko prethodnih Malickovih filmova. Višu ocjenu nije mogao dobiti jer jednostavno ne volim ovakve filmove. Nadam se da je s ovim filmom Malick završio svoju egzistencijalističku fazu i da će se konačno posvetiti pravim filmovima jer vjerujem da je u njemu ostao još barem jedan pravi film koji će se pamtiti za sva vremena. Ovaj sigurno neće.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar