Jedan od onih dokumentaraca u pravom smislu riječi. Nema tu
nikakvog sveznajućeg pripovjedača koji te vodi kroz priču, ovdje su samo sirovi
kadrovi užasa. Ovaj dokumentarac prilično je aktualan i prikazuje užasnu
destrukciju sirijskog grada Aleppa te prati nekoliko tamošnjih stanovnika koji
ni pod koju cijenu ne žele napustiti svoje domove i spašavaju lokalno
stanovništva nakon bombardiranja. Organizacija nazvana «bijele kacige» trudi se
spasiti što se spasiti da u gradu koji izgleda još gore nego Vukovar 1991.
godine s tom razlikom što je u njemu i za vrijeme snimanja ovog filma u
potpunom okruženju živjelo nekoliko stotina tisuća ljudi. Vidimo tu osim
silne destrukcije i neke svakodnevne trenutke, ljudi igraju nogomet, kupuju
zlatne ribice, prosvjeduju i slično, no u središtu priče ipak je spašavanje
ljudskih života.
E sad, rat u Siriji prilično je zajebana tema. Tko je tu
pozitivac, tko je negativac, stvarno je teško razlučiti, a ovo je jedan od onih
filmova koji se gledaju s knedlom u grlu i s grčem u želucu. Sirovi kadrovi
raznešene djece u ruševinama nakon ruskog bombardiranja i nije nešto što bi
netko s užitkom gledao, no svejedno mislim da se ovakve filmove ne bi smjelo
preskočiti. Nasilje je tu oko nas ma koliko gurali glavu u pijesak i
pravili se da nas se to ne tiče, ono se događa, a ljudi koje prati autor ovog filma svakodnevno riskiraju svoje živote kako bi iz ruševina uništenog grada pokušali spasiti tuđe živote, zbog čega su i nominirani za Nobelovu nagradu za mir. Posljednji ljudi u Alepu strašna je i potresna priča koja je premijeru imala ove godine na
Sundanceu, a koliko vidim u posljednjih godinu, dvije snimljen je priličan broj dokuumentaraca o ratu u Siriji tako da bismo i s tom temom ubrzo mogli biti na domaćem terenu.
IMDB LINK
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar