Jednostavno nisam mogao odoljeti iskušenju da nakon više od deset godina ponovno pogledam ovaj užas od filma koji nazivaju i "Građaninom Kaneom" loših filmova, a nakon ponovljenog gledanja još jednom sam se uvjerio da je "The Room" još lošiji i gluplji film nego što bi prosječni ljudski mozk uopće i mogao zamisliti. Film je toliko glup da je zapravo urnebesno smiješan, mislim da su od ovog užasa bolji i Pomahnitali Blondek, Hejzi ili kako su se već zvali svi oni filmovi koje smo moje društvo i ja kao klinci od 13, 14 godina snimali kad smo se po prvi put dokopali one video kamere s mini-kazeticama. Ovo je stvarno, mislim da ne pretjerujem, najlošiji film u stoljetnoj povijesti postojanja filma. Ne znaš je li lošiji scenarij, režija ili gluma, a za sve to možemo zahvaliti misterioznom tipu po imenu Tommy Wiseau. Svi glumci koje je Wiseau okupio u ovoj wannabe drami su užasni gotovo kao i on, a mislim da su dijalozi uvjerljiviji u 90 posto pornića. Wiseau prednjači po antitalentu u glumi, a najbolji opis njegove glume na koji sam naletio je da izgleda kao što bi izgledalo da Borat pokušava odglumiti Christophera Walkena dok ovaj glumi psihičkog bolesnika. U odnosu na Wiseaua, Nicolas Cage ili John Travolta djeluju kao Orson Welles ili Laurence Olivier.
Priča u
"The Room" je, jasno, krajnje jednostavna i potpuno glupa. Glavnog
lika Johnnyja u bezvremenskoj interpretaciji Tommyja Wiseaua zaručnica počne
varati s njegovim najboljim prijateljem. Svi to znaju osim njega, a kad to
sazna propuca si glavu. Urenebesno idiotski i imbecilno, a scene u tom filmu
jednostavno je nemoguće opisati, kakva je to parada loše glume i svega lošega.
Pregrozno, a najnevjerojatnije je da je ovaj film koji izgleda kao da je koštao
50 lipa imao budžet od čak šest milijuna dolara i da ga je Wiseau financirao
sam. Od ovog filma čak mi je daleko zanimljivija priča o samom Wiseauu, tipu za
kojeg se ni danas ne zna koliko točno ima godina, odakle je doselio u SAD i
odakle mu uopće novac za financiranje ovog filma.
Ponešto detalja o Wiseauu i njegovom životu moglo se saznati iz knjige koju je
prije nekoliko godina napisao njegov glumački partner u ovom filmu Greg
Sestero, a po toj je knjizi James Franco prošle godine i snimio film "The
Disaster Artist". I po ovom filmu možemo vidjeti da je Wiseau bio
opsjednut Jamesom Deanom, a čovjek se navodno obogatio švercajući traperice
tijekom 80-ih i 90-ih godina na području San Francisca. Zanimljivo je da su čak
i postojale teorije da je samo snimanje "Sobe" bilo toliko skupo jer
je film navodno bio paravan za pranje novca, u što s obzirom na viđeno i ne bi
bilo tako teško povjerovati, no možda je Wiseau zaista samo ludi filmski zanesenjak. Prema Sesteru,
Wiseau je odlučio slijediti svoje snove i baviti se filmom nakon što je doživio
prometnu nesreću u kojoj je skoro poginuo, no što je zapravo prava istina oko
ovog čudaka vjerojatno nikada nećemo saznati pošto već 15 godina on nikakve
detalje o sebi ne želi otkriti.
Kako to već obično biva i što gluplje pobuđuje sve veću pažnju, tako je i
"The Room" nakon prvotnog ismijavanja i šprdancije, u posljednje
vrijeme u Americi počeo uživati kultni status. Wiseau čak posljednjih godina
ide po američkim koledžima i pušta budućim američkim intelektualcima svoj treš,
a vjerujem da bi filmu popularnost mogla i dodatno narasti nakon što se pojavi
Francov film. Mislim da je za Wiseaua i Ed Wood bio Stanley Kubrick i još
uvijek ne mogu vjerovati koliko je ovo užasan film, ne sjećam se jesam li ikada
pogledao išta toliko glupo i loše, a pogledao sam, bogami, valjda na tisuće
filmova. Posebno su mi smiješne one teorije prema kojima su se Wiseau i
ekipa namjerno trudili da ovaj film izgleda što lošije i što usiljenije kako bi
navodno parodirali tadašnji Hollywood i filmove koji su se tada snimali. Mislim
da je to nemoguće jer "The Room" izgleda iskonski loše da je to
stvarno bolno za gledati.
Naprosto je nevjerojatno kako je uspio ovaj film razvući na čak sat i pol s ovim debilnim materijalom, a koliko sam vidio na početku snimanja je pripremio scenarij od čak 540 stranica. E to bi tek bio urnebes. Film od tri i pol sata takvih debilnih dijaloga i glume, sumnjam da bi to itko mogao izdržati bez da mu glava ne eksplodira kao "Scannersima" Davida Cronenberga ili onom liku iz jedne od epizoda Twin Peaksa, kojem su duhovi klošara iz četrdesetih otkinuli glavu. Ako netko voli potpuno treševe od filmova, a znam da ima i takvih mazohista, ovo je idealan film za njih. Sat i pol debilizma najgore moguće vrste zagarantirano.
Primjedbe
Objavi komentar