GLOW (2017-19,SAD) – 6,5/10




Da budem iskren, nemam pojma kako sam naletio na ovu seriju, ali kad sam je već krenuo gledati, rekoh, ajde da joj dam šansu do kraja. GLOW ili Georgeous ladies of wrestling zapravo i nije loša serija, čak je i dosta simpatična serijica od deset epizoda od po pola sata smještena negdje u osamdesete godine prošlog stoljeća kad je ovaj tip hrvanja bio na vrhuncu. Priča se vrti oko desetak djevojaka koje su se prijavile za snimanje showa o hrvanju za žene te njihove dogodovštine i nije to nimalo loše. Čak ima i smiješnih i zabavnih trenutaka.

Moram priznati da sam neko vrijeme kao klinac bio prilično opsjednut ovim hrvanjem ili kečerima i dugo nisam želio prihvatiti činjenicu da je sve to gluma i da su borbe namještene. The Undertaker, Yokozuna, Lex Luger, Randy Savage, Hulk Hogan neko vrijeme su bili moji junaci, mislim čak da su mi starci negdje početkom devedesetih morali nabaviti satelitsku kako bi na RTL2 (njemačkom, ne ovom našem kršu) mogao gledati borbe. Naravno da me ta faza brzo prošla, a i sad mi je potpuno nevjerojatno kako Amerikanci mogu pušiti te gluposti. Lijepo se vidi da u publici baš i nisu djeca od 11 ili 12 godina, već je to uglavnom riječ o odraslim ljudima koji plaču i slave sa svojim junacima iako im je vjerojatno potpuno jasno da je sve namješteno i da tu nema š od šore.

GLOW mi je prilično simpatičan i zato što je smješten u osamdesete godine. Sve je tu šareno, blještavo, sve nekako djeluje bezbrižno, osjeća se još dašak ranije dekade, ali može se naslutiti i da se bliži kraj jednom prilično bezbrižnom razdoblju. Stigao je Regan i naprasno prekinuo sedamdesete, puno je to nesigurnije vrijeme, no i dalje su u modi lude frizurice i odjeća. Priča serije kreće kad se jedna wannabe glumica (glavna junakinja serije, glumi je Alison Brie) javi na oglas za GLOW. Ni ne zna što je čeka, a nabasa na skupinu sličnih luzerica, koje vodi propali režiser. On je na ovaj prilično blesav zadatak pristao samo jer mu je producent, razmaženi mladi bogataš koji cijeli projekt financira lovicom iz mamicine zaklade, obećeo financirati sljedeći film, no ubrzo cijela ekipa počne ozbiljno shvaćati hrvanje i odluči napraviti to kako treba. Naravno, uz pregršt prepreka i peripetija koje im se događaju putem, ali nekako uspijevaju predstaviti svoj show.

Nije ovo neki savršeni sadržaj televizijski sadržaj, jasno je to, no serija je sasvim simpatična, nepretenciozna i ni ne trudi se biti pametna iako ima tu zanimljivih referenci, posebno onima kojima su osamdesete bliske. Serija je to za ubiti po pola sata po svakoj epizodi i ništa više, a ako netko očekuje neprestano valjanje žena u ringovima ili blatu, moram ga razočarati, samog hrvanja baš i nema toliko koliko bi se možda moglo zamisliti. Malo za promjenu od krimi serija, Game of Thronesa ili Twin Peaksa savim je dobro došla. Vidim da je već najavljena i druga sezona, serija je dobila dobre kritike, bila je prilično gledana u Americi i očito je Netflix nastavio pratiti dogodovštine hrvačica.

U drugoj sezoni hrvačice se konačno počinju baviti ovom potpuno besmislenom kombinacijom show-biznisa, glume i sporta, no naravno da i dalje to ne može teći glatko. Nailaze cure, njihov zbunjeni producent i cinični režiser Sam Sylvia i dalje na razne poteškoće. Termin emitiranja emisije televizijska kuća im seli u porno termin, glavni i jedini sponzor im otkazuje suradnju, neke od hrvačica doživljavaju ozljede na radu, a i dalje su sve one meta brojnih podsmijeha zbog onoga čime se bave. U jednoj epizodi čak možemo i vidjeti kompletan sadržaj koji su snimile za jednu televizijsku emisiju GLOW-a, a i dalje mislim da je ovo sasvim simpatičan i zabavan sadržaj s pregršt referenci na razdoblje u kojem se odvija. Radnja GLOW-a je i dalje smještena u 1985. godinu te i dalje možemo uživati i u muzici iz tog vremena i smijati se groznom modnom izričaju koji je tada bio iznimno popularan.

Dogurala je ova serija već do treće sezone, cure su u međuvremenu preselile iz Los Angelesa u Las Vegas, a poznato društvo u međuvremeno je nadopunjeno i nekim novim likovima, a glumačka postava upotpunjena je Geenom Davis, kao menadžericom hotela u kojem Georgeous Ladies of Wrestling izvode svoj program. I dalje je GLOW sasvim solidna serijica, gotovo jedan od onih guilty pleasure sadržaja uz koji se može malo opustiti uz ne toliko zahtjevan sadržaj i u izrazito dobru formu u kojoj desetak epizoda traje između 30 i 40 minuta. Jasno da je hrvanje odnosno wrestling ovdje svojevrsna kulisa za izgradnju sasvim korektne priče u kojoj su u središtu međuljudski odnosi, a iako to na prvu možda i ne djeluje tako, sve više djeluje GLOW kao serija s feminističkim štihom. Svi likovi koje smo upoznali postaju sve zanimljiviji i sve bolji, razvijaju se i mijenjaju se odnosi među njima, a veseli što ova serijica ima potencijala za barem još jednu sezonu.

Primjedbe