U dobrom dijelu svojih filmova vjerojatno najpoznatiji
mađarski filmaš svih vremena, Istvan Szabo, dosta često se obračunavao s
totalitarnim režimima, prvenstveno nacizmom i fašizmom, a jedan od takvih
filmova je i ovaj, motiviran po istinitoj priči. Film počinje kada na kraju I
svjetskog rata mladi austro-ugarski kaplar biva ranjen u glavu i umalo
oslijepi. U bolnici se upoznaje s poznatim židovskim psihologijom, koji mu
pomaže otkriti da ovaj ima vidovnjačke sposobnosti. Hanussen ubrzo postaje
poznat u cijeloj Njemačkoj po svojim predviđanjima i moćima, a sredinom 20-ih
godina put ga odvede u Berlin. Ondje nastupa u koncertnim halama i predviđa
mnogo toga što će se dogoditi poput dolaska Hitler na vlast i paleži Reichstaga,
a njegovo vidovnjaštvo na kraju ga je koštalo glave.
I danas nije poznato je li Hanussen doista imao kakve
supermoći {čisto sumnjam} ili je samo bio dobro informirani šarlatan s dobrom
moći prpeoznavanja ljudske psihe. Zanimljivo je da se njegova priča dosta
podudara s Hitlerovom, koji je navodno i pokupio dosta iz njegov teatralnog
nastupa. Ono što je kod Herzoga Kinski, to je kod Szabe austrijski glumac Klaus
Maria Brandauer, s kojim je surađivao puno puta pa tako i u ovom filmu, a on je
i utjelovio Hanussena. U ulozi psihijatra doktora Betlehemea je dobri stari
Erland Josephson {oni koji su gledali Tarkovskog ili Bergmana znat će o kome se
radi}, a ono što me malo smeta u ovom filmu je kič.
No, realno gledajući svi totalitarni režimi, od fašizma pa
do komunizma su u jednu ruku kič, pa ništa čudno. Priča je zanimljiva, dosta
poetična i razigrana, a prati našeg lažnog proroka od uspona pa sve do pada. Realno
gledajući, daleko je ovo od vjerojatno najboljeg i najpoznatijeg Szabovog i
Brandauerovog zajedničkog ostvarenja, Mephista, no nekako mi i Hanussen ima
dosta sličnosti s ovim klasikom. Ne treba ovdje očekivati nešto spektakularno,
no Hanussen je svakako film koji i danas, s odmakom od gotovo 30 godina ima
svoju vrijednost, tim više jer vidimo da nekakav bauk fašizma, rasizma i neonacizma i
dalje kruži ne samo Europom.
Za kraj, da se još malo vratim na Szabu, koji je nedavno
dosta kompromitiran nakon što je otkriveno da je bio suradnik komunističkih
tajnih službi nakon pokušaja mađarske revolucije 1956. godine. Navodno je
prokazivao i svoje kolege filmaše, a kako te optužbe nikada nije demantirao,
vrlo je vjerojatno da je tako i bilo, ružna mrlja u životopisu jednog zanimljivog filmaša. Zato bi bilo dobro još jednom pogledati
njegovog Mephista, koji nakon ovih otkrivenja djeluje kao da ga je pisao po
svojem životu, kako je genijalno ustvrdio jedan ugledni mađarski novinar.
Primjedbe
Objavi komentar