Moram priznati da sam zbog klauna Pennywisea i lutka koji
ubija Chuckyja kao klinac proveo puno besanih noći. Što ćeš, mater mi nije tada
dala gledat malo ozbiljnije horore kao Stravu u ulici Brijestova, Petak 13.,
Djecu kukuruza (uspio sam ih po skrivečki ipak sve pogledati za koje tri,
četiri godine kad sam već smio sam u videoteku pa kod nekog od prijatelja i udri) i slično pa sam se morao zadovoljiti i sa
kvazihororima kao što su Ono ili Dječja igra. Za klinca od 9 ili 10 godina
sasvim dovoljno da se usere u gaće, a kako sam nedavno vidio da nova verzija
Ita stiže u kina ove godine, odlučio sam provjeriti zbog čega sam to kao dijete
kenjkao gaće od straha. Gledajući s današnje distance, It zapravo uopće nije horor.
Ovaj film nastao prema romanu vjeorjatno najekraniziranijeg autora svih vremena
Stephena Kinga kao da je nekakav gemišt filmova poput Gooniesa ili Stand by Me
(još jedno Kingovih ruku djelo) i Ghostbustersa. U najboljem slučaju osrednji
film (bolje rečeno mini serija, dvije epizode od po sat i pol), koji vjerujem
da danas ne da ne bi uplašio klince od desetak godina, već bi ih vjerojatno
uspavao.
Ima tu tek nekoliko polujezivih scena, iako sad kad malo
bolje razmislim, ne sjećam se baš nijednog filma rađenom po Kingovim djelima
(da budem iskren nisam pročitao nijednu njegovu knjigu, mea culpa) da je to bilo nešto
ekstra strašno ili grozno. Filmovi nastali po njegovim predlošcima daleko su
puno atmosferičniji i jezovitiji nego što su zapravo strašni i brutalni za
gledanje. Obično je najveća jeza u onome što se iščekuje, opasnost je stalno
nekakva u zraku, tu je i neizostavni saspens, stalno čekaš da će se nešto
dogoditi, a taman kad se opustiš, evo problema. U ovom filmu toga nema. Jezovitost i užas su na razini
meksičke sapunice koja se prikazuje iza podnevnog dnevnika, iako se mora
priznati da je i ovaj puta King složio relativno zanimljivu priču. Koja prije
svega nije horor, barem ne po nekim mojim kriterijima. U nekakvom gradiću u američkoj unutrašnjosti počnu se
događati čudne stvari, nestaju djeca, koja bivaju ili ubijena ili unakažena
(ništa od toga se ne prikazuje), a skupina od nekoliko klinaca (gubitnika kako
sami sebe nazivaju) odluči stati na kraj tom zlu koje se obično pojavljuje u
obliku klauna Pennywisea. Nakon što ga klinci unište ili barem tako oni misle,
zlo (Ono) se nakon 30 godina počne ponovno pojavljivati i raditi pizdarije po
mirnom mjestu, a nitko ga naravno, ne može zaustaviti osim iste te skupine koja
više nisu klinci, već muškarci i žene od kojih 40 godina.
Priča koja mi je možda i djelovala zanimljivo kao klincu od desetak godina, sada četvrt stoljeća kasnije ne djeluje nimalo strašno. Solidna pričica, solidan filmić i ništa više, dosta neujednačen, dio kad su klinci puno je bolji od dijela kad su odrasli, a imam osjećaj da bi nova verzija mogla biti još i lošija iako su najave da bi moglo biti ugodno iznenađenje, no živi bili pa vidjeli. Prema prvom traileru koji sam uspio vidjeti ne očekujem tu ništa novoga (žalosno, ali možda se varam), no svejedno vjerujem da ću ga pogledati, možda čak i otići u kino (vidim da je za sutra rezervirano sve, no bit će još prilika, ne sumnjam), ako ništa drugo barem da potvrdim svoju skepsu, no tko zna, možda živim u zabludi. Uz trailer starog Ita, tu je i (odmah dolje) i trailer novog Ita pa ko voli nek izvoli. E da, vidim da ove godine stiže i sedmi nastavak Chuckyja, no to ću gotovo sigurno zaobići u širokom luku.
Primjedbe
Objavi komentar