Jako dobar, gotovo izvrstan triler s primjesama drame, čak i
komedije pa i žličicom art-filma smješten u poljsku provinciju u kojoj se odjednom
počnu događati misteriozne stvari i po šumama i gorama počnu se sporadično
pojavljivati leševi. Svima im je zajedničko da su lovci, a policija nikako ne
uspijeva ući u trag tom opakom serijskom ubojici. Možda ovo na prvu izgleda kao
klasični triler, no ni blizu. Glavna junakinja je 60 i nešto godišnja Janina
Duszejko, učiteljica engleskog jezika u obližnjoj školi, žena u zlatnim
godinama da se politički korektno izrazim, koja živi na rubu šume u skladu s
prirodom i sa svoja dva psa.
Prilično opičena starica slika je i prilika utopistice koja
misli da može promijeniti svijet, bori se za svoje ideale, a ubrzo sklopi
nekoliko neobičnih prijateljstava s gotovo sličnim ekscentricima te krenu u
svojevrsno rješavanje zločina i pokušavaju otkriti tko bi mogao biti ubojica i
što se dogodilo s ubijenima. Ne bih sad trebao previše otkrivati jer ovo je
jedan od onih trilera u kojima se mogu očekivati twistovi i razne neočekivane
situacije, a ovaj razigrani i vrlo zabavni film pravi je dokaz da je poljska
veteranka Agnieska Holland danas možda i jedna od najboljih aktivnih europskih
redatelj(ic)a.
Žena samo što nije napunila sedam banki, a Pokot iliti Spoor
u engleskom prijevodu izgleda kao da ga je snimila barem duplo mlađa osoba. Vizualno
to izgleda savršeno, prekrasni krajolici poljskih šuma i gora, prirode, kao i
divljih stvorenja koje ondje obitavaju. Fotografija je iznimna, a moram
priznati da mi je fotografija u filmu nešto vrlo važno. Volim filmove s lijepim
krajolicima, naravno da to mora biti uklopljeno u priču, a ovaj simpatičan
filmić kao da u sebim ima nešto tvinpikštine (jesam li to upravo izmislio novu
riječ). Radnja mu se događa u malom mjestu negdje u zabiti, sve je puno čudaka
i luđaka, leševi se pojavljaju, pomalo bizarne i groteskne situacije i tu sličnosti
ne staju.. Naravno, ne treba očekivati tu Boba ili inspektora Dalea Coopera,
Twin Peaks je ipak priča za sebe, no Pokot je stvarno jako dobar film, a
najbolji dokaz tome je srebrni medvjed autorici na ovogodišnjem Berlinaleu.
Holland je također ove godine i na motovunskom festivalu dobila nagradu
Maverick, nagradu koja se dodijeljuje autorima koji su individualnošću,
slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog stila, a
Tragovi kako su ovaj film preveli naši distributeri (bilo bi stvarno krasno da
se nađe i u našoj kino-distribuciji, no nisam baš optimist po tom pitanju) je
upravo takav film. Film koji plijeni stilom, pomicanjem granica između žanrova,
inovativnošću i slobodnim duhom.
Kao i dobar dio njezinih kolega redatelja iz Poljske, i
Agnieska je za vrijeme komunističkog režima sreću morala potražiti negdje
drugdje. Snimala je po cijeloj Europi, Velikoj Brtaniji, Americi, a prije
nekoliko snimila je sjajan povratnički film, In Darkness, koji je bio nominiran
i za Oscara u konkurenicji najboljeg filma na neengleskom govornom području.
Izniman film smješten u Poljsku za vrijeme II svjetskog rata, no ni Pokot ne
zaostaje puno za njim. Svakako bih preporučio ovaj simpatičan i zanimljiv film,
u kojem se točno vidi da je djelo iznimne autorice koja je u karijeri snimila
čak 40 filmova i serija (snimila je i nekoliko epizoda poznatih serija kao što
su House of Cards ili Wire).
Primjedbe
Objavi komentar