Iako
se prva asocijacija na nešto što se naziva "Obalnom stražom"
vrlo vjerojatno odnosi na prsate plavuše koje u crvenim badićima u
slow motionu trčkaraju plažom, istina u ovom slučaju ne može biti
dalja. Obalna straža u ovom se slučaju odnosi na južnokorejsku
vojsku uz pogranični pojas sa Sjevernom Korejom, kojoj je zadaća
budno paziti da neki špijun s mrskog komunističkog sjevera ne
zaluta na razvijeni kapitalistički jug. Ukoliko se neki sjevernjački
komunjara to i drzne učiniti čeka ga metak u čelo, a ne samo
cijeli spremnik metaka, već i bombu jedan od stražara isprazni na
nekoliko pijanih lokalaca koji su za mjesto za ljetnu ševicu
odlučili izabrati ovu valjda najopasniju plažu na svijetu. I dok na
komadiće raznese muškarca, djevojka ostane čitava, no ovaj događaj
potpuno pomuti razum i vojniku, ali i njoj, a na pograničnu zonu
donese nove neočekivane probleme.
Ovo je još jedan u nizu
Kim Ki-dukovih filmova koje sam pogledao posljednjih mjeseci i riječ
je o sasvim pristojnoj ratnoj drami, čak s elementima crne komedije.
Već sam pisao o Kimu kao o dosta eksperimentalnom i ekstremnom
filmašu, koji u svojim djelima voli istraživati skrivene kutke
ljudske psihe, a iznimka nije ni The Coast Guard. Ovaj puta Kim
istražuje kako bi reagirali ljudi koji se nađu u ovakvoj ekstremnoj
situaicji, ali i kako bi reagirali svi oni na koje ta situacija
utječe, od ostatka vojnika u četi pa do obitelji i prijatelja
lokalne djevojke.
Jasno mi je da Kimovi filmovi nisu za
svakoga. Ovaj Korejac uglavnom se bavi dosta teškim temama i filmovi
su to u kojima se često gubi granica između žanrovskog i art
filma. Doduše, ovaj puta riječ je gotovo o klasičnom žanrovskom
filmu {naravno da i sada ima arta, ali ne koliko u njegovim
najuspjšnijm djelima kao što su Proljeće, ljeto... ili 3-Iron}.
Korejski film sam je po sebi dosta specifičan, a Kim je tek posebna
priča. Zato ako se netko odluči pogledati neki od njegovih, pa i
ovaj film, mora biti spreman na sve, pa tako i na prilično ekstremne
i apsurdne situacije. Ni ovdje takvih situacija ne nedostaje, a
nekako mi se čini da je Obalna straža i njegova žestoka kritika
tadašnje {isto tako i sadašnje, ne vidim da se puno promijenilo}
sveprisutne militarizacije i nekakvog sadističkog vojničkog drila,
koji u ovom filmu Kim stvarno dovodi do apsurda i pretjerivanja. Ja
sam si nekako protumačio da je ovaj film na neki način njegov krik
protiv rata koji se već više od pola stoljeća konstatno nadvija
iznad glava naroda koji dijeli bodljikava žica po 38. paraleli. Kim
nije patetičan tip koji će na tu temu napraviti nekakvu plačljivu
dramicu, on je tip koji ne odustaje od svog prepoznatljivog stila,
kojim je prije petnaestak godina osvojio europsku kritiku pa je tako
i dan danas. Nije ni ovo film koji spada u njegovu prvu klasu, no
sasvim je zanimljiv za pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar