THE OTTOMAN LIEUTENANT (2017, TUR-SAD) – 5/10




Već treći film čija je radnja smještena u Tursku za vrijeme I svjetskog rata na koji sam naletio u kratkom vremenu i moram priznati da mi je Otomanski poručnik daleko najslabiji do sada. Nakon vrlo dobrog Akinovog The Cuta (8, kad uhvatim vremena nešto ću načvrljati i o ovom filmu) i dobrog The Promisea ovaj film dobiva jedva prolaznu ocjenu. I to navučenu. Od samog početka nešto mi se nije sviđalo oko ovog filma, a prilično mi je nevjerojatna bila visoka ocjena na IMDB-u. Do nedavno je imao čak 8,2 ako se dobro sjećam, a dok ovo pišem vidim da polako pada (sada je na 7,8) i mislim da će se uskoro još strmopizditi (zaustavila se na 7) jer je riječ o, iskreno, slabašnom uratku u tursko-američkoj koprodukciji, kojeg je kritika pokopala odmah nakon izlaska.
I dok su prijašnja dva filma koja sam spomenuo vrijedna gledanja, ovaj je vrijedan zaobilaženja. Dosta loša gluma, priča prepuna rupa i predvidiva da se već nakon 10 minuta može naslutiti kako će završiti, a ono što me najviše smeta je priča dosta obojana turskom propagandom. U prethodna dva filma u sredini radnje bio je turski genocid nad Armencima za vrijeme i nakon I svjetskog rata, a ovdje se ta tematika spominje onako ovlaš i to u nekoliko navrata kao da su sami Armenci za to krivi. Iskreno, ako se za potrebe filma povijesne činjenice iskrivljuju da bi to utjecalo na radnju filma to mi toliko i ne smeta ako je riječ o nekom fantasyju ili nečem sličnom, no ako radiš povijesni film i prilagođavaš si povijest, e to mi se onda ne sviđa.
No, i bez toga ovo je prilično slab film. Mlada američka buržujka iz bogate obitelji uoči početka rata odluči otići u tursku zabit raditi u nekakvoj međunarodnoj bolnici za siromahe. Čim stigne u Istanbul naleti na turskog poručnika, on je prati do te bolnice, ubrzo kreće rat i prilično je jasno što se bude dogodilo, a tu je i mladi američki liječnik, koji je, naravno, bacio oko na mladu Amerikanku. Tu je i Ben Kingsley (jel je tko sumnjao) u po ne znam koji put istoj ulozi, a tu je i možda najbolji živući turski glumac Haluk Bilginer (Winter Sleep), koji je iskorišten za točno 45 sekundi ovog filma. Uglavno, slabašno. Ovaj film mi izgleda kao na brzinu sklepani turski odgovor na The Cut i The Promise, dobre i realne filmove u kojima Turci za vrijeme I rata baš i nisu opisani kao pozitivci. Ovdje kao da je bilo ajmo mi sad snimiti film u kojem baš i ne ispadamo toliko loši.

Primjedbe