WILD TALES (2014,ARG) – 10/10



Divlje priče izvrstan su film. Pravo remek djelo. Jedan od najboljih u posljednjih nekoliko godina, sto posto, možda čak u TOP 10 ovog desetljeća. Ova argentinska crna komedija koja je osvojila gotovo 50 nagrada na prestižnim filmskim festivalima, dobila nagradu BAFTE za najbolji film izvan engleskog govornog područja i bila nominirana za Oscara i Zlatnu palmu u Cannesu 2014. godine prava je satira današnjeg društva i sustava. Humor u filmu genijalnog Damiana Szifrona britak je i gorak, nije to komedija na koju će se netko grohotom smijati, a njegova genijalnost ponajprije leži u tome što situaciju iz gotovo svakog dijela možemo zamisliti da se događa ili se dogodila u našem susjedstvu.

«Wild Tales» (Relatos salvajes u originalu) sastoji se od šest kraćih priča. I dok su prve dvije minijature i služe kao zagrijavanje za ono što slijedi, sljedeća četiri segmenta su apsolutna perfekcija i doista mi je nemoguće odlučiti koji mi je od tih kratkih filmova najdraži. Da li onaj u kojem sve krene po zlu zbog sitne čarke u prometu, onaj u kojem mirni obiteljski čovjek potpuno poludi zbog nasilja birokracije, onaj u kojem sin tajkuna skrivi prometnu nesreću ili onaj o vjenčanju u kojem potpuno sve krene po zlu. Čisto savršenstvo. Ne znaš je li bolja priča, režija ili gluma. Stvarno ne mogu zamisliti da je ovaj film snimljen negdje u Hollywoodu jer tamošnji glumci ovo ne bi mogli odglumiti. Cijelo vrijeme imaš osjećaj kao da se sve zapravo događa i dok gledaš imaš dojam da je riječ o jednoj od epizoda Zone sumraka, a genijalno je što je završetak svake priče potpuni šok i dogodi se upravo ono što bi najmanje mogao zamisliti.


Primjedbe