Odmah ću
priznati da sam imao priličnu skepsu oko ove serije i neko vrijeme sam vagao
hoću li je uopće krenuti gledati ili ne. Na kraju sam ipak krenuo u tu avanturu
i prvu sezonu pogledao gotovo u jednoj noći. To zapravo i nije bilo toliko
naporno jer «Atlanta» ima deset epizoda od po dvadesetak minuta, a ova se
serija pokazala kao potpuno ugodno iznenađenje i jedan od najduhovitijih
televizijskih sadržaja na koji sam naletio u dulje vrijeme. Nije «Atlanta»
klasična humoristična serija tipa «Seinfelda» ili «Crne guje», iako se ne
sjećam kad sam se toliko smijao nekom filmu ili seriji kao u jednoj epizodi
Atlante. Ovdje je više zapravo riječ o nekakvoj humornoj drami, gorko – slatkoj
priči o dvojici bratića iz Atlante od kojih je jedan rap zvijezda u usponu, a
drugi je njegov menadžer. Ovaj drugi, Earn, zapravo je i glavni lik serije oko
kojeg se sve u biti vrti. Inteligentni mladi afroamerikanac koji je jedno
vrijeme studirao i na Princetonu i pred njim je bila svijetla budućnost, no
onda je sve otišlo kvragu i vratio se Earn u svakodnevicu crnačkog kvarta
Atlante u kojem je i odrastao. Tu su i njegova žena i malena kći, kako bi
preživio Earn mora raditi neke za njega bezvezne poslove, a uvidi priliku kad
njegov bratić, umjetničkog imena Paper Boi postane lokalna rap zvijezda i
nagovori ga da mu postane menadžer.
Ne znam stvarno sa čime bih usporedio ovu seriju jer sličan sadržaj stvarno nikada nisam gledao. Atlanta odiše ironijom i cinizmom i možda je i najbolja kritika današnjeg američkog društva i nekakvog ganjanja američkog sna. I to iz kuta afroameričke zajednice u jednom od najvećih gradova te države. Nešto kako se «Seinfeld» smio, ovo ne treba naravno shvatiti doslovno, sprdati sa Židovima pošto je i sam Židov, tako si i kreator, režiser nekoliko epizoda i glavni glumac ove serije Donald Glover uzima za pravo da se prilično dobro zafrkava na račun crnačke zajednice i njihovog stila života. Dao bih se okladiti da je neki bijelac snimio ovu seriju da bi ga se odmah prozvalo rasistom, no Glover je po meni pogodio samu bit. Zafrkancija na vlastiti račun, poigravanje s predrasudama da je svakom mladom crncu valjda san postati ili reper ili igrač košarke ili footballa i da ništa izvan toga ne postoji ili nije važno.I dok je Earn nekakav glas razuma, Alfred ili Paper Boi i njegov još blesaviji sidekick Darius totalni su otkačenjaci koje boli briga za sve živo. Najviše me oduševilo što je izvrsno pogođen duh današnje Amerike i posebno crne zajednice (takav barem ja imam dojam, nisam nikada tamo bio, a nekako vjerujem da i neću), a slično stanje duha već se polako ocrtava i kod nas, čini mi se, dakako u manjoj mjeri. Ta bolesna selebritizacija, trčanje za slavom i uspjehom po svaku cijenu, jedan je od motiva koji se ismijava i na duhovit način problematizira u ovoj seriji i to na tako britak, zapravo perfektan način. Na ovakvu pravu crnohumornu priču u kojoj ne možeš, a da se ne uhvatiš kako se smiješ neuspjesima i promašajima ovih rođenih luzera već jako, jako dugo nisam naletio. Po meni, dobru komediju možda je i najteže napraviti od svih žanrova filmova. Tanka je granica između smiješnog i glupog i mnogi se tu poskliznu, no Glover i ekipa vješto su uspjeli izbjeći sve zamke i isporučili su svakako jednu od najboljih humorističnih (moram je negdje ukalupiti) serija desetljeća, što je potvrđeno i Zlatnim globusom i nizom Emmyja za premijernu sezonu.
Situacija u drugoj sezoni postaje još bolja, a Glover se njom potvrdio kao
možda i najpotentniji afroamerički autor mlađe generacije. Pratimo tako i dalje
pustolovine trojca iz prve sezone, odnosno Earna, Dariusa i Paper Boija, a za «Atlantu»
bi se moglo reći da je pravi udarac u lice ne samo crnačkoj zajednici, već i
kompletnom američkom društvu. Istovremeno brutalno, iskreno, duhovito, tužno i
tragično, Glover i dalje pogađa u srž problema. Savršeno prikazuje kako izgleda
današnje društvo kojem je bitnije koliko će sljedbenika imati na Instragramu,
nego hoće li imati što danas za jesti. Fino satirizira tu današnju debilizaciju
i selibritizaciju društva, a neke epizode doista su impresivne i jedan su od
najboljih televizijskih sadržaja u posljednje vrijeme.
Za razliku od prve sezone, u drugoj imamo i neke epizode u kojoj se pojavljuje samo po jedan od glavna tri lika, imamo i jednu epizodu u kojoj je prikazana i crtica iz njihova djetinjstva, a osim što je napisao svih 11 epizoda, svestranog Glovera u nekoliko epizoda vidimo i u ulozi redatelja. Oni koji vole inteligentni i pomalo opori, kritični humor i dalje ne bi smjeli zaobići drugu sezonu ove briljantne serije koja je i dalje potpuno osvježenje i nema konkurencije među humorističnim serijama. Iako «Atlanta» i dalje nije klasična humoristična serija, već tragikomedija i fantastičan prikaz američkog društva.
Na treću sezonu «Atlante» morali smo čekati gotovo četiri godine, no strpljenje se isplatilo. Ekipa se s Paper Boijem zaputila na turneju po Europi, a Glover i društvo kao da su dodatno otpustili kočnice i ne mare trulu šljivu za političku korektnost. Kako se svijet u ovih nekoliko godina promijenilo dok je «Atlanta» bila na čekanju, tako je i priča tu postala još ciničnija i ironičnija, a pomiču se tu i granice apsurdizma. Fina je to satira na moderno društvo i to nazivom zapadnjačko lijevo – liberalno osviješteno ili probuđeno (woke) društvo i na svijet koji je potpuno poludio i u kojem gotovo više nitko nije normalan. Dijelom pratimo tu pustolovine Earna, Paper Boia i Dariusa po Amsterdamu, Kopenhagenu i Londonu te sudare s kultunim razlikama između Europe i Amerike, dok su neke epizode kratki filmovi koji nemaju veze s glavnom radnjom. «Atlanta» se trećom sezonom potvrdila kao možda i najbolja serija o svijetu u kojem živimo i koji je totalno poludio.
Moglo bi se reći da je danas cijeli svijet Atlanta pa je tako recimo prva epizoda na tragu Peeleovog «Get Out» i odmah od početka kreće se tu sa ismijavanjem woke kulture, političke korektnosti, etničkog nerazumijevanja, nekog osjećaja krivnje američkih bijelaca koji kao da imaju potrebu nešto ispravljati i činiti dobro, ali i onog tipičnog crnačkog luđaštva i lowliferstva. Pravo je to ruganje iz licemjerja koje je postalo tako iritantno i sveprisutno, a iako je se i dalje, jasno, problematizira rasizam i njegovo moderno evoluiranje, serija je to koja prvenstveno prikazuje i prokazuje ljudsku glupost. Paralelno s trećom navodno snimljena je i četvrta sezona koja je na male ekrane stigla samo nekoliko mjeseci kasnije.
I čini se da je četvrta sezona i kraj avantura ekipe iz glavnog grada Georgije koja nam se s vremenom potpuno uvukla pod kožu. Zatvoren je sada puni krug i Earn, Paper Boi, Darius i ostatak društva gotovo pa će se pretvoriti u one koje su na početku ismijavali kad su i sami bili nitko i ništa bez para. Sada kada su ostvarili ono o čemu su maštali u početku, bogatstvo i slavu, pitanje je hoće li njihovi životi biti puno sretniji. Saznat ćemo na kraju i zašto je Earn uopće izbačen s Princetona, a definitivno je "Atlanta" sadržaj koji možda i najbolje hvata duh vremena i društva. Ljudi opsjednuti bogatstvom i slavom, društvo selebritizacije i idiotizacije te ljudi koji kao da su doslovno oglupili, svijeta u kojem je novac postao jedino mjerilo svega.
Primjedbe
Objavi komentar