Kad nekom tu i tamo dođe da se požali na svoj posao, neka pogleda ovaj dokumentarni
film kineskog redatelja Liang Zhaoa u kojem prati život ljudi koji rade u
rudnicima ugljena, čeličanama i ljevaonicama i sličnim tvornicama smrti u pokrajini Sečuan. Vizualno
prekrasan dokumentarac koji je prije koju godinu bio u konkurenciji za zlatnog
lava u Veneciji, gdje je dobio dvije druge nagrade pravi je primjer umjetničkog
dokumentarca, a na ovog kineskog autora očit je utjecaj ruskog avangardnog filmaša Andreja Tarkovskog. Oni koji su navikli na klasične dokumentarce koji se mogu vidjeti
na televiziji ili obično budu popularni među širim masama, mogli bi ostati
dosta zatečeni jer Behemoth je prekrasan primjer opservacijskog, kreativnog
dokumentarca sa snažnim artističkim predznakom.
Nema ovdje glavnog lika ili više njih oko kojih se vrti radnja, ovo je jedan od onih filmova u kojima autor kamerom bilježi sile prirode, ljude i sve ono što ih zaokružuje, a ono što je predstavljeno u ovom filmu zaista je zapanjujuće. Behemoth ovdje ne predstavlja ekstremi poljski metal bend, a ni biblijskog demona podzemlja po kojem je i ovaj film dobio ime. I potpuno je jasno zašto. Strašna destrukcija kojom se uništava krajobraz i podzemlje i prizori koji izgledaju kao da stvarno neki demon planira iskočiti iz utrobe zemlje u trenucima kada teški strojevi i eksploziv mijenjaju prirodu kako bi se mogli eksploatirati prvenstveno ugljen, ali i željezo i ostale rude koje skriva podzemlje ovog terena.
Osim radnika u rudnicima, koji u dobrom dijelu umiru relativno mladi zbog respiratornih problema, a kako Kineza ima ko Kineza vlasnicima postrojenja nije ih problem zamijeniti, prati i one koji i dalje žive u okruženju i to na vrlo sličan način na koji se ondje živjelo stoljećima. Tu su i prikazi kineskih gradova duhova, odnosno budućih milijunskih gradića sklepanih na brzinu i koji se sastoje od bezbroj nebodera s garsonjerama na 40 ili 50 katova koji zjape prazni jer je obližnje nalazište očito potrošeno i više nitko ne živi tamo. Ili se tek spremaju milijuni ljudi doseliti u ovaj grad koji je izrastao gotovo kao gljiva poslije kiše. Ovaj film mi se prvenstveno svidio jer je možda i jedan od najboljih prikaza Kine, te ogromne, a i dalje prilično nepoznate i zatvorene zemlje, koji sam vidio. I dok obično možemo vidjeti gužvu i vrevu Pekinga, Šangaja i ostalih megalopolisa, ono što se nalazi iza toga i dalje je prilično skriveno. Jasno je da će vrlo brzo Kina postati vodeća svjetska velesila, no koliko god se ova tvornica svijeta trudila prikazati kao zemlja koja se otvara zapadu i zemlja mogućnosti {što s obzirom na kapacitete i potencijale, ne samo ljudske} definitivno i je, i dalje je ona, čini mi se, prilično zajebano mjesto za život.
To je na svojoj koži osjetio i autor ovog filma, vjerojatno najpoznatiji kineski dokumentarist, čiji su filmovi prikazivani na svim najpoznatijim svjetskim festivalima. Ali je dobar dio njih bio zabranjen u Kini. Do ovog filma Liang je bio najpoznatiji po dokumentarcu Peticija, koji je imao premijeru u Cannesu. Stvaranje ovog filma trajalo je čak 12 godina, a u njemu se Liang bavio nefunkcioniranjem kineskog pravnog sustava. Čovjek je umalo zbog tog filma završio u zatvoru, a mogao bih se kladiti i da Behemoth nije bio baš po volji političkim elitama. No, to je i jedna od dužnosti dokumentarnog filma danas. Da bude korak ispred i da prikazuje i one aspekte društva i njegovih anomalija o kojima se inače ne progovara i koji teško inače dospijevaju u žižu zanimanja. Zato je ovaj film vrijedan, a druga vrijednost Behemotha je što je on pravi užitak za gledanje u vizualnom smislu i stil kojim ovaj vrsni autor hvata nevjerojatne prizore i od njih gradi vrlo zanimljivu priču koja na trenutke može djelovati malo sporo, no s vremenom sve to dobije svoj smisao, stvarno je fascinantan.
Nema ovdje glavnog lika ili više njih oko kojih se vrti radnja, ovo je jedan od onih filmova u kojima autor kamerom bilježi sile prirode, ljude i sve ono što ih zaokružuje, a ono što je predstavljeno u ovom filmu zaista je zapanjujuće. Behemoth ovdje ne predstavlja ekstremi poljski metal bend, a ni biblijskog demona podzemlja po kojem je i ovaj film dobio ime. I potpuno je jasno zašto. Strašna destrukcija kojom se uništava krajobraz i podzemlje i prizori koji izgledaju kao da stvarno neki demon planira iskočiti iz utrobe zemlje u trenucima kada teški strojevi i eksploziv mijenjaju prirodu kako bi se mogli eksploatirati prvenstveno ugljen, ali i željezo i ostale rude koje skriva podzemlje ovog terena.
Osim radnika u rudnicima, koji u dobrom dijelu umiru relativno mladi zbog respiratornih problema, a kako Kineza ima ko Kineza vlasnicima postrojenja nije ih problem zamijeniti, prati i one koji i dalje žive u okruženju i to na vrlo sličan način na koji se ondje živjelo stoljećima. Tu su i prikazi kineskih gradova duhova, odnosno budućih milijunskih gradića sklepanih na brzinu i koji se sastoje od bezbroj nebodera s garsonjerama na 40 ili 50 katova koji zjape prazni jer je obližnje nalazište očito potrošeno i više nitko ne živi tamo. Ili se tek spremaju milijuni ljudi doseliti u ovaj grad koji je izrastao gotovo kao gljiva poslije kiše. Ovaj film mi se prvenstveno svidio jer je možda i jedan od najboljih prikaza Kine, te ogromne, a i dalje prilično nepoznate i zatvorene zemlje, koji sam vidio. I dok obično možemo vidjeti gužvu i vrevu Pekinga, Šangaja i ostalih megalopolisa, ono što se nalazi iza toga i dalje je prilično skriveno. Jasno je da će vrlo brzo Kina postati vodeća svjetska velesila, no koliko god se ova tvornica svijeta trudila prikazati kao zemlja koja se otvara zapadu i zemlja mogućnosti {što s obzirom na kapacitete i potencijale, ne samo ljudske} definitivno i je, i dalje je ona, čini mi se, prilično zajebano mjesto za život.
To je na svojoj koži osjetio i autor ovog filma, vjerojatno najpoznatiji kineski dokumentarist, čiji su filmovi prikazivani na svim najpoznatijim svjetskim festivalima. Ali je dobar dio njih bio zabranjen u Kini. Do ovog filma Liang je bio najpoznatiji po dokumentarcu Peticija, koji je imao premijeru u Cannesu. Stvaranje ovog filma trajalo je čak 12 godina, a u njemu se Liang bavio nefunkcioniranjem kineskog pravnog sustava. Čovjek je umalo zbog tog filma završio u zatvoru, a mogao bih se kladiti i da Behemoth nije bio baš po volji političkim elitama. No, to je i jedna od dužnosti dokumentarnog filma danas. Da bude korak ispred i da prikazuje i one aspekte društva i njegovih anomalija o kojima se inače ne progovara i koji teško inače dospijevaju u žižu zanimanja. Zato je ovaj film vrijedan, a druga vrijednost Behemotha je što je on pravi užitak za gledanje u vizualnom smislu i stil kojim ovaj vrsni autor hvata nevjerojatne prizore i od njih gradi vrlo zanimljivu priču koja na trenutke može djelovati malo sporo, no s vremenom sve to dobije svoj smisao, stvarno je fascinantan.
Primjedbe
Objavi komentar