BRAWL IN CELL BLOCK 99 (2017,SAD) – 6/10

Još jedan žestoki i bogami prilično okrutni akcijski triler, čija se radnja većim dijelom odigrava u zatvoru (što se može i zaključiti prema samom nazivu filma), a od kojeg sam iskreno očekivao puno više. Priča je realno gledajući prilično tupasta, nekako je teško povjerovati u sve što se izdogađa ovdje i film koji do svoje polovice čak i djeluje prilično dobro i zanimljivo, u drugom dijelu potpuno se počne raspadati i u drugoj polovici ovog predugačkog filma mogu se vidjeti takve budalaštine da je to stvarno izvan svake pameti. No, da krenem ispočetka.

Bradley Thomas je sociopat, što se može zaključiti već iz prvog pogleda na tu gromadu od čovjeka (Vince Vaugh me baš i nije oduševio u ovoj dramskoj ulozi, a kad bolje promislim ne znam baš kad me uopće oduševio), bivšeg boksača i liječenog cugera koji odmah na startu filma dobije otkaz u nekakvoj automehaničarskoj radnji. Sirovina od svojih dva metra i 120 kila, izbrijanom glavurdom i tetoviranim križem preko cijele lubanje istog dana sazna da ga i žena vara, a nakon što joj demolira auto, ipak sjedne s njom i dogovore da će početi iz početka. I to ne iz bilo kakvog početka, već će Bradley početi raditi za svog prijatelja dilera, a nakon godine i pol vidimo da je njegova anoreksična ženica trudna, iz nekakve trule i vlažne straćare preselili su se u vilu s ne znam koliko soba. Očito, isplati se baviti kriminalom.

Sve po zlu krene kad ga njegov šef natjera da uđe u posao s Meksikancima, a iako je njemu od starta taj zadatak smrdio, Bradley ga ipak prihvati. Policija ih uhvati, on biva uhićen, završava iza rešetaka, no to nije ni blizu najgore što će mu se dogoditi jer prava sranja tek kreću. Nekako do ovog dijela i još malo film je čak i držao vodu, a onda počinju stvari koje me baš i nisu oduševile i koje su za mene stravično pretjerivanje. To kako Bradley mlati stražare, lomi ruke i noge, drobi lubanje pa čak i nogom odsjeca glave (nije zajebancija) je totalna bedastoća. Iz potencijalno zanimljive krimi drame ovaj je film odjednom skrenuo u parodiju samog sebe i to rješenje me baš i nije oduševilo, to je valjda jasno. Već sam više puta ovdje pisao da mi nasilje u filmu nimalo ne smeta ukoliko je ono ubačeno s nekim razlogom ključnim za priču filma i za razvoj likova. Ovdje opet nije o tome riječ, a imamo stvarno nekoliko odvratnih scena da ti se želudac digne koje su čak pomalo i karikaturalne.

Inače, autor ovog filma (scenarist i redatelj) Craig Zahler sličan je preokret izveo u svom prijašnjem filmu, koji mu je bio redateljski i scenaristički debi, Bone Tomahawku i tamo je to ipak puno bolje funkcioniralo. U tom fantastičnom (sf) kaubojcu u kojem je iz naftalina iščupao Kurta Russella, koji predvodi okršaj protiv nekakvih kanibalističkih indijanskih troglodita pomalo nadrealistički i pretjerivački pristup je čak djelovao zanimljivo i svježe, no ovdje to nije slučaj. Način na koji Gužva funkcionira od prijelomnog trenutka filma (ne, nije trenutak kad Bradley završi u zatvoru, tko pogleda film odmah će znati o kojem se trenutku radi) potpuno mi je neuvjerljiv i pretjeran. Od samog početka je jasno da je lik kojeg je utjelovio Vince totalni poremećeni sociopat kojeg valjda samo ta ljubav prema ženi i nerođenoj im kćeri drži milimetar iznad granice, a ono u što se pretvori kad pukne ko kokica je potpuno ludilo.

Dobrim dijelom ovog filma mislio sam da ću Gužvi u bloku 99 dati i bolju ocjenu, no kraj filma mi je posebno neuvjerljiv i potpuno neumjeren i neukusan. Ajde, zbog dobre prve polovice filma ipak sam mu na kraju odlučio dati prolaznu ocjenu, no daleko je to od ostvarenja kakvo sam očekivao. Mislio sam da bi to mogla biti realna krimi/akcijska drama poput Shot Callera, šokantna priča o prosječnom tipu koji se da bi preživio morao pretvoriti u čudovište. Glavni lik ovdje je od početka totalno čudovište, manijak za kojeg se ne zna zapravo kako od početka drži svoj karakter pod kontrolom da ne eksplodira, a kad završi u zatvoru postane pravi stroj za ubijanje i lomljenje ekstremiteta.

IMDB LINK