Mislim da je ovo najgroteskniji prikaz godina nakon oktobarske
revolucije i ranog razdoblja Sovjetskog Saveza pod vodstvom Lenjina na
koji sam naletio još od Solženjicinovog Arhipelaga gulaga. Priča ovog
filma ponajviše prati Srubova, mladog inspektora Čeke, tajne policije mladog Sovjetskog saveza koja se bavila likvidacijama stvarnih i izmišljenih protivnika
boljševizma odmah nakon revolucije, a u ovom filmu možda se i najbolje
može vidjeti kako je ova organizacija doista i funkcionirala. Ljudi su
proglašavani krivima i ubijani u razmaku od nekoliko minuta {bilo je to u
vrijeme prije no što su se sjetili Sovjeti da imaju Sibir gdje bi na
preodgoj mogli slati milijune neposlušnih Rusa, Ukrajinaca i ostalih
naroda i narodnosti SSSR-a}.
Odmah da kažem da je ovaj film
prilično težak za gledanje jer se u dobrom dijelom i sastoji od
egzekucija neposlušnika svih generacija, spolova i klasa i odvoza leševa
kolima negdje na spaljivanje. Na stotine ljudi policajci Čeke poubijaju
u ovom filmu metkom u potiljak, a sve to pod nadzorom i pod izravnom
zapovijedi Srubova. Ovaj lik dosta podsjeća na glavnik lik iz
Bertoluccijevog filma "Il Conformista" iz 1970. snimljenom po istoimenom
romanu Alberta Moravie. Ondje glavni lik {u filmu ga je utjelovio sjajni
Jean-Louis Trintignant} iz straha i konformizma, a ne iz neke ideološke
pobude postaje gorljivi sljedbenik fašističkog režima nakon dolaska
Mussolinija na vlast te počinje činiti strašne zločine i postaje zapravo
gori od gorljivih dučeovaca. Ista je priča i s našim Srubovim u ovom
filmu.
Slati u smrt na stotine ljudi, od kojih je velika
većina zapravo nedužna, mora ostaviti traga na čovjekovu psihu, a kako
se film razvija vidimo da Srubov polako, ali sigurno tone u potpuno
ludilo. On je zapovjednik lokalne Čeke za vrijeme građanskog rata između
bijele i crvene armije, a način na koji redatelj ovog filma, Aleksandar
Rogožkin prikazuje te egzekucije je prilično bestijalan. Skupina od
četiri ili pet ljudi svlači se do kraja, stavlja ih se pred ogradu te ih
se rješava po kratkom postupku. Potom ih se iz podruma konopima tako
gole izvlači van i baca u kola pa se pere krv s mjesta ubojstava pa
dolaze novi. I tako u krug. Metak u glavu osiguran je i za staro i za mlado, i za muškarce i za žene, i za bogate trgovce i za radnike u tvornicama koje je netko čuo da šapuću protiv Lenjina, Djeržinskog ili Trockog, i za popove, hodže i rabine pa i za članove familije samih krvnika.
Prilično brutalan prikaz
jednog sramotnog razdoblja u povijesti čovječanstva, a zanimljivo je da
se odmah nakon raspada SSSR-a počelo pojavljivati dosta ovakvih filmova u
kojima su se prikazivali terori komunista. Sasvim je jasno zašto se takvi filmovi nisu pojavljivali prije, a prvi mi na pamet pada sjajni
Burnt by the Sun Nikite Mihalkova {dobitnik Oscara za najbolji strani
film 1995. godine}, a puno za njim ne zaostaje ni Čekist. Težak i
šokantan film, koji i 25 godina nakon snimanja ne gubi na vrijednosti, a filmove o totalitarnim režimima i njihovim posljedicama uvijek valja iznova gledati, ako ništa drugo čisto kao podsjetnik kako se lako sklizne u ovo crnilo.IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar