Daniel
Mantovani dobitnik je Nobelove nagrade za književnost, no unatoč
tome on ne djeluje kao zadovoljan čovjek. Ni slava, ni bogatstvo, ni
ugled, ni utjecaj očito ne mogu pomoći Mantovaniju da se
osjeti ispunjenim, a kad dobije pozivnicu da posjeti svoj rodni
gradić u Argentini u kojem nije bio već tridesetak godina, pomisli
da bi taj posjet mogao biti poticajan za njega. Da situacija bude
zanimljivija ljudi iz njegova gradića u argentinskoj provinciji
poslužili su mu kao inspiracija za najslavnija djela koja su mu i
donijela najvažniju nagradu u književnosti, no očito je zaboravio
da svoje nekadašnje prijatelje i poznanike nije prikazao baš u
najboljem svjetlu. U početku sve to izgleda dosta idilično (osim
nezgode na putu), za čuvenog književnika organiziraju se razna
primanja, svi ga časte, žele se slikati i pozdraviti s njim,
stisnuti mu ruku, a treba dobiti i priznanje za počasnog građanina
ovog mjesta. Susreće se i s ljudima koji su mu nekada bili
prijatelji, a nije ih vidio desetljećima, no polako se situacija
počinje komplicirati jer ima i onih koji Mantovaniju nisu zaboravili
što ih je u svojim djelima prikazao kao primitivce iismijavao ih je.
Kako priča
ide dalje tako i film postaje sve zabavniji i nevjerojatniji i El
ciudadano ilustre (The Distinguished Citizen u engleskom prijevodu)
polako, ali sigurno se iz drame počinje pretvarati u crnu komediju.
Stvarno me ovaj film oduševio iako na početku možda i djeluje malo
teško, a tema možda i ne pretjerano zanimljivo, no kako se
približava svome kraju postaje sve bolji i bolji te se u ovom
gradiću ogledaju svi mali gradići cijelog svijeta. Osvojio je "El
ciudadano ilustre" tridesetak nagrada po festivalima diljem
svijeta, bio je i argentinski kandidat za Oscara (nije ipak ušao u
uži izbor), a izabran je i za najbolji film na španjolskom govornom
području u 2016. godini. Ipak, najviše me u ovom filmu oduševio
izvanredni argentinski glumac Oscar Martinez (Wild Tales) u ulozi
nobelovog laureata. U ovoj perfektno napisanoj ulozi Martinez je
stvarno razvalio i za tu je ulogu nagrađen na festivalu u Veneciji.
Mantovani je
očigledno morao pobjeći iz svog rodnog gradića kako bi ostvario
svoje snove, no potpuno je jasno da iz njega nije uspio pobjeći
duhom. I nakon 30 godina mnoge rane su ostale otvorene, mnogi odnosi
neraščišćeni i redateljski dvojac Gaston Duprati Mariano Cohn uz
vrsni scenarij Andresa Duprat baš na tome stvaraju zanimljive
konfliktne situacije. Sukob tog malograđanskog duha u kojem je svaki
onaj koji se izdigne iznad prosjeka sredine i postigne uspjeh prezren
(što je naš junak dodatno i podgrijao sočnim prikazima svojih
sumještana u knjigama), ali i onog koji se uspije uzdići pa s
visoka i s prijezirom gleda na svoje nekadašnje sugrađane plodno je
tlo za razvoj zanimljive priče, što ovaj film svakako jest.
Emotivna i duhovita vrlo originalna priča koja je potpuno zasluženo
požnjela takav uspjeh.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar