Još negdje krajem prošle godine, ako se dobro
sjećam, naletio sam na trailer ovog filma. Ne znam ni kako ni gdje, no
moram priznati da sam odmah pomislio da bi to mogla biti zabavna i
simpatična komedija na crnogorski način, nešto što do sada baš i nisam
imao prilike gledati. No, kako to obično biva s trailerima, unutra se
ubace sve smiješne, duhovite i zabavne scene i kad kreneš gledati film
shvatiš da zapravo i nije smiješan i duhovit kako se na prvu čini. Baš takav slučaj se
dogodio i s dugometražnim debijem mladog crnogorskog filmaša Ivana
Marinovića - pokazalo se da je Igla ispod praga više drama, nego
komedija, a sve one i polusmiješne scene mogu se pogledati u traileru.
Malo
sam razočaran, priznajem, jer sam očekivao da bi ovo moglo biti
potencijalno iznenađenje jer tematika je dosta zanimljiva i svima nam
jako poznata i bliska. Mještani malog mjesta u crnogorskom primorju
došli su u priliku da svoju zemlju po jako dobroj cijeni prodaju
strancima koji ondje planiraju graditi nekakav velebni resort s golf
igralištima i sličnim. I dok je cijelo selo već na katastru povadilo
zemljišne papire i već sanja desetke tisuće eura, jedini koji pravi
probleme je lokalni pop.
Pop Petar u svoje
se selo vratio i tamo postao paroh kako bi mogao brinuti o bolesnoj i
dementnoj majci, a s njim je i sin Đorđe. Žena mu se odavno skurvala i
pobjegla s drugim, a zbog svog cinizma, iskrenosti i melankolije pop i
prije ove prilike nije bio omiljen među mještanima. Kako se bliži rok za
prodaju zemljišta, tenzije rastu, seljani su sve nervozniji te upadaju u
konflikte s tvrdoglavim popom i na razne načine pokušavaju ga istjerati
iz sela, a situaciju dodatno podgrijava nedavna smrt najstarije babe u
selu za koju mještani misle da je neka vrsta vještice.
Okupila
se tu sasvim zanimljiva glumačka ekipa i mogu se vidjeti tu brojna
poznata lica kao što su naš Bjelovarčanin Bogdan Diklić u ulozi popova
daljnjeg rođaka, Leon Lučev kao samoprozvani šef sela te Seka Sablić kao
popova majka. Inače, ako sam dobro vidio, ovaj će se film ubrzo moći
vidjeti na skorašnjem Zagreb Film Festivalu pa ako je netko u prilici i
ima neviđenu želju vidjeti kako napreduje crnogorska filmska industrija,
moći će to kroz mjesec dana provjeriti iz prve ruke. Moram istaknuti i
da je prilično zanimljivo to autorovo poigravanje sa stereotipima o
klasičnim lijenim i zatucanim Crnogorcima koji bi do kruha preko motike,
prodajom đedovine do osiguranja egzistencije pa prst u uho i uživaj, a
parice samo kapaju (poznato? ima takvih i kod nas). Taj dio je stvarno
OK, možda i najbolji dio filma i čini mi se da je u postizanju te
autentičnosti Marinović ipak uspio daleko više nego u samoj
razradi priče, koja se na kraju ipak pokazala nešto tanjom no što sam
očekivao.IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar