Prije nekoliko godina Britanci su
izbacili film "Locke", monodramu smještenu u automobil u kojoj je jedini
lik Tom Hardy. Tijekom cijelog filma on je jedina osoba koja se
pojavljuje, a radnja ga prati kako se vozi u autu i razgovara na
telefon. Iako na prvu zvuči prilično dosadno i bezvezno, "Locke" se
pokazao kao sasvim dobar film, a istovjetan je koncept za svoje
debitantsko redateljsko ostvarenje preslikao Rus Aleksej Krasovskij,
Ulogu Toma Hardyja preuzeo je poznati ruski glumac Konstantin Kabenski
(Noćna i dnevna straža), samo što u ovom slučaju jedina njuška koju
vidimo na ekranu nije građevinac, već utjerivač dugova.
I to
ne neki klasični ruski gangster koji reketari za rusku mafiju, već je
Arthur zaposlenik agencije koja od banaka otkupljuje dugove pa ih
poslije naplaćuje od samih dužnika. Arthur je u svom poslu očito jako
dobar, i on je tijekom cijelog filma konstatno na mobitelu, a problemi
nastanu kad se na Youtubeu ili nekoj ruskoj inačici tog servisa pojavi
po njega dosta inkriminirajuća snimka. Arthur pokušava otkriti tko mu je
smjestio, je li možda riječ o nekom od dužnika od kojih je utjerao
posljednju rublju?
I u ovom slučaju koncept monodrame pokazao
se prilično zanimljiv, a nekako mi se čini da su socijalno prilično
poharane države, u što bi se mogao ubrojiti kompletan europski istok,
plodno tlo za kreativne filmaše. Kad je riječ o socijalnim filmovima,
Rusi tu posljednjih godina kao da uzimaju primat. Već godinama sjajne
socijalne filmove snima Andrej Zvjagincev {The Return, The Banishment,
Leviathan, nestrpljivo čekam njegov novi uradak Loveless, koji će biti
prikazan na Zagreb film festivalu, što je najgore imam film, ali nigdje
ne mogu nać titlove, a kako s ruskim baš i nisam na ti osuđen sam na
čekanje, no slutim da bi i ovo mogla biti njegova klasična sporovozna
poslastica}, tu je i dobri stari Andrej Končalovski, a nova nada je
poznati kazališni redatelj Kiril Srebrenikov {prošlogodišnja senzacija
Muchenik, e to je strašan film}, koji se u zadnje vrijeme nalazi u
zatvoru jer su mu Putin i drugovi smjestili nekakvu krađu ili
pronevjeru, ne sjećam se više, a ne smijem zaboraviti ni jako dobrog
Duraka. I u Kollektoru su socijalni problemi u prvom planu, jasno da je
čovjek koji živi od naplate tuđih dugova za kredita i tko zna što sve
drugo krpa za sve, a to je vjerojatno i zaslužio. Nekako mi djeluje da
što je u Rusiji luđa situacija {ili barem tako prikazuju zapadni mediji,
tko će to više znati}, tako i njihovi filmaši imaju sve više materijala
za dobre i angažirane filmove. Svako zlo, očito, za neko dobro, a baš
sam ponosan što sam tekst završio s poslovicom.
Primjedbe
Objavi komentar