LANDLINE {2017,SAD} – 4/10




Obično kad dođem u restoran i naručim bečku šniclu onda očekujem da bečku šniclu i dobijem. Ne pohana pileća prsa, ne zagrebački, a bogami ne ni šišćevape, nego jebenu bečku šniclu. Isto tako je i s filmom. Ako u opisu filma na IMDB-u pod žanr kod nekog filma piše komedija onda očekujem jebenu KOMEDIJU. Može ona biti glupa, imbecilna, neduhovita ili ne znam kakva, ali trebala bi biti komedija i barem bi mi minimalno barem jednom onaj tuđmanovski polucerek trebala razvući, a ne da ispadne nekakva neduhovita obiteljska kvazidrama.

Vjerojatno je svima jasno da Landline nije komedija. Ne znam uopće u koji bi žanr stavio ovu bezvezariju, a da se vratim na usporedbu s hranom, kad mi već zaboravni konobar umjesto bečke uvali pileći paprikaš, onda očekujem da taj paprikaš bude najbolji koji sam do tada pojeo. No, ovo nije ni izbliza najbolja «fake komedija» na koju sam naletio, ovo je stvarno jedan od onih dosadnih filmova u obiteljskim odnosima kakve obično izbjegavam {osim ako ga nije režirao Roman Polanski i zove se Carnage, naravno tu je i dobri stari Bergman, majstor obiteljskih drama, ali ovo je zapravo teška blasfemija što takva dva genijalca uopće stavljam u istu rečenicu s ovim}. Možda sam se navukao jer sam vidio da se ovdje pojavljuje inače uvijek dobrodošli John Torturrro, koji glumi taticu koji vara svoju ženu, a njegove dvije kćeri {od kojih je jedna izrazito iritantna mi} to otkriju. Uglavnom, dosta bezvezan film, barem po mojim kriterijima. 

Primjedbe