MOTHER! (2017,SAD) - 10/10


Majka!, najnoviji film Darrena Aronofskog čisti je art. Neka nikoga ne zavaraju najave da se tu radi o hororu, trileru ili drami, ovo je istinski art film, jedan od onih filmova koji plove mimo standardnih žanrova, a odmah nakon premijere Majke! na festivalu u Veneciji oko ovog filma počele su se stvarati brojne kontroverze. I to potpuno zasluženo jer Majka! je najnevjerojatniji, najčudniji, najbolesniji, najstrašniji, najnadrealniji, ma sve "naj" film godine, film nakon kojeg se ne možeš ne upitati "ma što sam to upravo pogledao?" i što je pjesnik htio reći.

Tijekom cijelog filma kroz glavu mi je prolazilo pitanje "što se jebote ovdje događa?", a nakon gledanja filma iznad glave i dalje ostaje bezbroj upitnika. Oni koji u filmovi traže jednostavne odgovore neka u širokom luku zaobiđu Majku!, remek djelo zrelog autora, koji je ovaj puta uspio osigurati potpunu kreativnu slobodu. Uz Malickovo "Drvo života" ovo je art-film s najvećim budžetom u povijesti. Za realizaciju Majke! Arronofsky je uspio dobiti na raspolaganje čak 33 milijuna dolara, a ulaganje tolikog novca za jedan zapravo potpuni anti-film bio je hrabar potez studija. Gotovo sam siguran da se ova investicija neće povratiti (u novcu), no Majka! i nije film za široke mase. Uvjeren sam da će ovaj film s vremenom samo dobivati na vrijednosti i na važnosti, a isto tako Majka! je jedan od onih filmova koji vas ili potpuno očaraju ili potpuno razočaraju.

Ja sam, pogađate, u ovoj prvoj skupini, iako mi je nakon gledanja filma kroz glavu prošlo pitanje je li mi se ovaj film uopće svidio ili je to najžešće pretenciozno izdrkavanje i maltretiranje publike. No, nakon prospavane noći dok su se dojmovi pomalo slegnuli mogu reći da je Majka! perfektan film. Gotovo pa revolucionaram film u vremenima kad su crveni tepisi i velike premijere predviđene za podosta zaglupljujuće blockbustere i superjunačka pretjerivanja. Ovaj je film gotovo pa kao povratak u filmski svijet iz druge polovice 60-ih i 70-ih godina kad su veliki umjetnici imali potpunu slobodu i velika studija iza sebe. Zato smo i mogli dobiti ekstravagantna artistička remek djela kao što su Rosemaryna beba, Apokalipsa danas, Goli u sedlima, Ponoćni kauboj, Lovca na jelene, Malickovu Pustaru i Days of Heaven, a takvi su filmovi u to vrijeme bili čisti mainstream. No, onda su se, kako lijepo kaže i sam Aronofsky, pojavili Scorsese i Friedkin i vrijeme snova je završilo. Stiglo je doba filmskog realizma (što po meni i nije bilo loše), pa fantasy 80-ih i superjunaci od 90-ih pa do danas (e, ovo je stvarno loše). Ne vjerujem da će se ovim filmom previše promijeniti u filmskoj industriji, no Majka! je dašak svježine kakav se već jako dugo nije osjetio.



Da se razumijemo, Majka! je užasno težak film. Atmosfera je od početka mučna i teška, a tome dodatno doprinosi i kamera te izostanak bilo kakve filmske glazbe (moram priznati da mi je pomalo žao što Aronofsky i ovaj puta nije angažirao svog vjernog suradnika Clinta Mansella, koji je odradio fantastičan posao u Rekvijemu i Fontani, no ovaj se puta izostanak bilo kakve glazbe pokazao kao možda i najprikladnije rješenje za ovakav film). Prva polovica filma dobrim dijelom snimana je iz ruke i imaš osjećaj kao da se sve oko tebe trese, a ne samo ekran, kao da se cijelo kino ljulja. Iako to nije lako za durati, Aronofsky je s tim uspio postići ono što je želio, stvoriti taj teški i strašni ugođaj, atmosferu koja i priliči filmu koji se od početka do kraja odvija u jednoj kući. U toj kući nalaze se ona (izvrsna Jennifer Lawrence) i on (ništa slabiji Javier Bardem). I dok je on poznati pisac srednjih godina u kreativnoj krizi, ona je njegova puno mlađa supruga kojoj je jedina zadaća njemu udovoljavati i brinuti se da poznati pisac i pjesnik ima sve potrebne uvjete za stvaranje novog remek-djela. Taman su se uselili u tu kuću koja podsjeća na vilu Tara iz "Prohujalo s vihorom" nakon što su je dugo uređivali i renovirali, no idila nije bila dugog vijeka. Jedne noći na vratima se pojavi neznanac (Ed Harris), a nakon njega nepoznati ljudi samo počinju dolaziti u kuću i ondje ubrzo nastaje potpuni kaos. Situacija postaje potpuno shizofrena, više ne znaš tko je tu lud, a tko normalan i je li itko zapravo normalan, a samo finale filma je apsolutni vrhunac filmskog nadrealizma kakvog se ni postidjeli ni Alejandro Jodorowsky, Luis Bunuel, a bogami ni David Lynch.

Odmah da naglasim da je Aronofsky za mene prilično problematičan redatelj. I to u smislu da i nisam neki pretjerani štovatelj njegovog opusa. Nakon što se ovaj američki Židov iz Brooklyna koncem 90-ih predstavio s nezavisnim filmom "Pi", uslijedio je njegov, po meni, do sada i najbolji film, "Rekvijem za snove". Potom je stigao prilično spiritualna i mistična "Fontana" kojom je potvrdio sklonost ka art filmu i duhovnim temama (meni je Fontana jako dobar film), a onda su uslijedila tri njegova visokobudžetna filma (Hrvač, Crni labud i Noah), od kojih mi nijedan nije ostao u pretjerano posebnom sjećanju (Hrvač i Crni labud su dobri filmovi, ali ništa više od toga, a Noah mi nikako nije sjeo). A onda je stigla Majka!...

Gotovo svi filmovi Aronofskog prepuni su biblijskih referenci, no s Majkom! je otišao i korak dalje te je ovaj film čista alegorija ili parabola na judeo-kršćansko tumačenje nastanka svijeta. Sljedeći odlomak prepun je spoilera i zato bih preporučio onima koji nisu pogledali film, a to planiraju učiniti, da probaju zaobići sljedeći dio u kojem ću pojasniti što je Aronofsky htio reći. I to neću ja sada glumiti nekog tumača filmaševih vizija, nego ću prenijeti kako je kroz nekoliko intervjua koje sam pronašao na internetu, čovjek sam protumačio svoj film.

......................................................................................................................................................
                                                   SPOILER ALERT ZONA

Prema Bibliji, tvrdi Darren, prije no što je bog stvorio čovjeka, postojao je raj (kuća u filmu). Lawrence tako predstavlja Gaiu ili Majku zemlju, živi organizam koji je postojao oduvijek i koji ne može shvatiti ljude. Njezin muž, odnosno Bardem, predstavlja boga, koji iz čiste dosade stvara Adama (prvi uljez Ed Harris) i Evu (njegova žena, Michelle Pfeiffer). Oni pak nasilno upadaju u taj divan i netaknuti prostor i umjetnikovu sobu (rajski vrt), u kojem se nalazi božji savršeni kristal (jabuka). Potom na scenu stupaju njihova svadljiva djeca, Kain i Abel (braću su i odigrala stvarna braća Gleeson) te jedan drugog ubija, a drugi biva izgnan, poslije čega u kuću počinju dolaziti brojni ljudi, štovaoci boga koji mu se dodvoravaju, a on se hrani njihovom pažnjom. Vjernici tako sjedaju na Majčin nedovršeni slivnik i rade slične pizdarije što njoj užasno smeta, nitko je uopće ne doživljava, a sve to dovodi do Velikog potopa, poslije čega bog oplodi Majku, ona rađa malog Mesiju, a njega dolazi štovati kaotična masa, koja ubrzo dovodi i do smaka svijeta, odnosno Kuće.

.........................................................................................................................................

Kad se film i pogleda, potpuno je jasno da je sve zaista i tako kako je Aronofsky lijepo opisao, iako se Majka! defitnitivno može protumačiti na bezbroj načina. To je jedan od onih filmova nakon kojih je nemoguće samo istresti iz glave ono što si vidio, to je film koji tjera na razmišljane. Majka! je sigurno i svojevrsna kritika društva i današnjeg sveprisutnog idolopoklonstva raznim božanstvima i sličnim budalaštinama. Također, Majka! se može protumačiti i kao reakcija na potpuni gubitak intime u današnjem gotovo pa kompletno virtualnom svijetu u kojem je više, manje sve dostupno i u kojem privatnosti praktički nema. Nadalje, ovaj film se može protumačiti i kao vječitu borbu onih koji samo daju i pružaju sa onima koji samo sišu energiju i ljubav i uzimaju (naravno da takvi obično i pobjeđuju u toj borbi).

Stvarno je nevjerojatno da je Aronofsky scenarij za ovaj film napisao tijekom samo jednog vikenda i da je odmah znao da glavnu ulogu mora igrati Jennifer Lawrence. Hrpa je nevjerojatnih detalja oko ovog filma pa tako nikome iz produkcije nije dopuštao da gledaju materijal dok se film snimao, sve dok nije zaključio finalnu verziju. Strogo je nadzirao i marketinšku kampanju filma kako se zaplet kojim slučajem ne bi otkrio, a izveo je još bezbroj raznih štoseva kako bi se stvorio dodatni hype oko filma. Ako je suditi po uspjehu na kino blagajnama, onda baš i nije uspio, no siguran sam da nije ni očekivao da će Mother! biti film koji će rušiti rekorde gledanosti i zarade na kino blagajnama. Majka! je djelo za filmske sladokusce, poslastica za one koji su istinski ljubitelji filma kao umjetničke forme, filma koji u sebi nosi jednu snažnu poruku, poruku koju svatko tko to želi može protumačiti na vlastiti način. I u tome je i najveća vrijednost ovog remek-djela filmskog nadrealizma i filmskog sanjarstva, koji ću svakako još jednom pogledati sad kad znam pozadinu priče i što je pjesnik zapravo htio poručiti, iako je po meni najveća vrijednost ovog filma u tome što si ga svatko može protumačiti kako želi.

Primjedbe

  1. Sa zadnjom rećenicom blogger je rekao sve. Ako niste, ne daj Bože, pročitali ovaj blog a idete gledati ovaj film, barem 10 puta ćete u sebi ponoviti uzrečicu WTF. Stoga bih toplo preporučio da se svatko prije gledanja informira o radnji filma. U tom slučaju film je puno lakši za gledanje, a samim time ćete zadovoljniji izaći iz kina ili fotelje i sam dojam o filmu će vam biti uvelike bolji.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar