Majka!,
najnoviji film Darrena Aronofskog čisti je art. Neka nikoga ne
zavaraju najave da se tu radi o hororu, trileru ili drami, ovo je
istinski art film, jedan od onih filmova koji plove mimo standardnih
žanrova, a odmah nakon premijere Majke! na festivalu u Veneciji oko
ovog filma počele su se stvarati brojne kontroverze. I to potpuno
zasluženo jer Majka! je najnevjerojatniji, najčudniji,
najbolesniji, najstrašniji, najnadrealniji, ma sve "naj"
film godine, film nakon kojeg se ne možeš ne upitati "ma
što sam to upravo pogledao?" i što je pjesnik htio reći.
Tijekom
cijelog filma kroz glavu mi je prolazilo pitanje "što se jebote
ovdje događa?", a nakon gledanja filma iznad glave i
dalje ostaje bezbroj upitnika. Oni koji u filmovi traže
jednostavne odgovore neka u širokom luku zaobiđu Majku!, remek
djelo zrelog autora, koji je ovaj puta uspio osigurati potpunu
kreativnu slobodu. Uz Malickovo "Drvo života" ovo je
art-film s najvećim budžetom u povijesti. Za realizaciju Majke!
Arronofsky je uspio dobiti na raspolaganje čak 33 milijuna dolara, a
ulaganje tolikog novca za jedan zapravo potpuni anti-film bio je
hrabar potez studija. Gotovo sam siguran da se ova investicija
neće povratiti (u novcu), no Majka! i nije film za široke mase.
Uvjeren sam da će ovaj film s vremenom samo dobivati na vrijednosti
i na važnosti, a isto tako Majka! je jedan od onih filmova koji vas
ili potpuno očaraju ili potpuno razočaraju.
Ja sam,
pogađate, u ovoj prvoj skupini, iako mi je nakon gledanja filma kroz
glavu prošlo pitanje je li mi se ovaj film uopće svidio ili je to
najžešće pretenciozno izdrkavanje i maltretiranje publike. No,
nakon prospavane noći dok su se dojmovi pomalo slegnuli mogu reći
da je Majka! perfektan film. Gotovo pa revolucionaram film u
vremenima kad su crveni tepisi i velike premijere predviđene za
podosta zaglupljujuće blockbustere i superjunačka pretjerivanja.
Ovaj je film gotovo pa kao povratak u filmski svijet iz druge
polovice 60-ih i 70-ih godina kad su veliki umjetnici imali potpunu
slobodu i velika studija iza sebe. Zato smo i mogli dobiti
ekstravagantna artistička remek djela kao što su Rosemaryna beba,
Apokalipsa danas, Goli u sedlima, Ponoćni kauboj, Lovca na jelene,
Malickovu Pustaru i Days of Heaven, a takvi su filmovi u to vrijeme
bili čisti mainstream. No, onda su se, kako lijepo kaže i sam
Aronofsky, pojavili Scorsese i Friedkin i vrijeme snova je završilo.
Stiglo je doba filmskog realizma (što po meni i nije bilo loše), pa
fantasy 80-ih i superjunaci od 90-ih pa do danas (e, ovo je stvarno
loše). Ne vjerujem da će se ovim filmom previše promijeniti u
filmskoj industriji, no Majka! je dašak svježine kakav se već jako
dugo nije osjetio.
Da se
razumijemo, Majka! je užasno težak film. Atmosfera je od početka
mučna i teška, a tome dodatno doprinosi i kamera te izostanak bilo
kakve filmske glazbe (moram priznati da mi je pomalo žao što
Aronofsky i ovaj puta nije angažirao svog vjernog suradnika Clinta
Mansella, koji je odradio fantastičan posao u Rekvijemu i Fontani,
no ovaj se puta izostanak bilo kakve glazbe pokazao kao možda i
najprikladnije rješenje za ovakav film). Prva polovica filma dobrim
dijelom snimana je iz ruke i imaš osjećaj kao da se sve oko tebe
trese, a ne samo ekran, kao da se cijelo kino ljulja. Iako to nije
lako za durati, Aronofsky je s tim uspio postići ono što je želio,
stvoriti taj teški i strašni ugođaj, atmosferu koja i priliči
filmu koji se od početka do kraja odvija u jednoj kući. U toj kući
nalaze se ona (izvrsna Jennifer Lawrence) i on (ništa slabiji Javier
Bardem). I dok je on poznati pisac srednjih godina u kreativnoj
krizi, ona je njegova puno mlađa supruga kojoj je jedina zadaća
njemu udovoljavati i brinuti se da poznati pisac i pjesnik ima sve
potrebne uvjete za stvaranje novog remek-djela. Taman su se uselili u
tu kuću koja podsjeća na vilu Tara iz "Prohujalo s vihorom"
nakon što su je dugo uređivali i renovirali, no idila nije bila
dugog vijeka. Jedne noći na vratima se pojavi neznanac (Ed Harris),
a nakon njega nepoznati ljudi samo počinju dolaziti u kuću i ondje
ubrzo nastaje potpuni kaos. Situacija postaje potpuno shizofrena,
više ne znaš tko je tu lud, a tko normalan i je li itko zapravo
normalan, a samo finale filma je apsolutni vrhunac filmskog
nadrealizma kakvog se ni postidjeli ni Alejandro Jodorowsky, Luis
Bunuel, a bogami ni David Lynch.
Odmah da
naglasim da je Aronofsky za mene prilično problematičan redatelj. I
to u smislu da i nisam neki pretjerani štovatelj njegovog opusa.
Nakon što se ovaj američki Židov iz Brooklyna koncem 90-ih
predstavio s nezavisnim filmom "Pi", uslijedio je njegov,
po meni, do sada i najbolji film, "Rekvijem za snove".
Potom je stigao prilično spiritualna i mistična "Fontana"
kojom je potvrdio sklonost ka art filmu i duhovnim temama (meni je
Fontana jako dobar film), a onda su uslijedila tri njegova
visokobudžetna filma (Hrvač, Crni labud i Noah), od kojih mi
nijedan nije ostao u pretjerano posebnom sjećanju (Hrvač i
Crni labud su dobri filmovi, ali ništa više od toga, a Noah mi
nikako nije sjeo). A onda je stigla Majka!...
Gotovo svi
filmovi Aronofskog prepuni su biblijskih referenci, no s Majkom! je
otišao i korak dalje te je ovaj film čista alegorija ili
parabola na judeo-kršćansko tumačenje nastanka svijeta. Sljedeći
odlomak prepun je spoilera i zato bih preporučio onima koji nisu
pogledali film, a to planiraju učiniti, da probaju zaobići sljedeći
dio u kojem ću pojasniti što je Aronofsky htio reći. I to
neću ja sada glumiti nekog tumača filmaševih vizija, nego ću
prenijeti kako je kroz nekoliko intervjua koje sam pronašao na
internetu, čovjek sam protumačio svoj film.
......................................................................................................................................................
SPOILER ALERT ZONA
Prema
Bibliji, tvrdi Darren, prije no što je bog stvorio čovjeka,
postojao je raj (kuća u filmu). Lawrence tako predstavlja Gaiu ili
Majku zemlju, živi organizam koji je postojao oduvijek i koji ne
može shvatiti ljude. Njezin muž, odnosno Bardem, predstavlja
boga, koji iz čiste dosade stvara Adama (prvi uljez Ed Harris) i Evu
(njegova žena, Michelle Pfeiffer). Oni pak nasilno upadaju u taj
divan i netaknuti prostor i umjetnikovu sobu (rajski vrt), u
kojem se nalazi božji savršeni kristal (jabuka). Potom na scenu
stupaju njihova svadljiva djeca, Kain i Abel (braću su i odigrala
stvarna braća Gleeson) te jedan drugog ubija, a drugi biva izgnan,
poslije čega u kuću počinju dolaziti brojni ljudi, štovaoci boga
koji mu se dodvoravaju, a on se hrani njihovom pažnjom. Vjernici
tako sjedaju na Majčin nedovršeni slivnik i rade slične pizdarije
što njoj užasno smeta, nitko je uopće ne doživljava, a sve to
dovodi do Velikog potopa, poslije čega bog oplodi Majku, ona rađa
malog Mesiju, a njega dolazi štovati kaotična masa, koja ubrzo
dovodi i do smaka svijeta, odnosno Kuće.
.........................................................................................................................................
Kad se film i
pogleda, potpuno je jasno da je sve zaista i tako kako je Aronofsky
lijepo opisao, iako se Majka! defitnitivno može protumačiti na
bezbroj načina. To je jedan od onih filmova nakon kojih je nemoguće
samo istresti iz glave ono što si vidio, to je film koji tjera na
razmišljane. Majka! je sigurno i svojevrsna kritika društva i
današnjeg sveprisutnog idolopoklonstva raznim božanstvima i sličnim
budalaštinama. Također, Majka! se može protumačiti i kao reakcija
na potpuni gubitak intime u današnjem gotovo pa kompletno virtualnom
svijetu u kojem je više, manje sve dostupno i u kojem privatnosti
praktički nema. Nadalje, ovaj film se može protumačiti i kao
vječitu borbu onih koji samo daju i pružaju sa onima koji samo sišu
energiju i ljubav i uzimaju (naravno da takvi obično i pobjeđuju u
toj borbi).
Stvarno je
nevjerojatno da je Aronofsky scenarij za ovaj film napisao tijekom
samo jednog vikenda i da je odmah znao da glavnu ulogu mora igrati
Jennifer Lawrence. Hrpa je nevjerojatnih detalja oko ovog filma pa
tako nikome iz produkcije nije dopuštao da gledaju materijal dok se
film snimao, sve dok nije zaključio finalnu verziju. Strogo je
nadzirao i marketinšku kampanju filma kako se zaplet kojim slučajem
ne bi otkrio, a izveo je još bezbroj raznih štoseva kako bi se
stvorio dodatni hype oko filma. Ako je suditi po uspjehu na kino
blagajnama, onda baš i nije uspio, no siguran sam da nije ni
očekivao da će Mother! biti film koji će rušiti rekorde
gledanosti i zarade na kino blagajnama. Majka! je djelo za filmske
sladokusce, poslastica za one koji su istinski ljubitelji filma kao
umjetničke forme, filma koji u sebi nosi jednu snažnu poruku,
poruku koju svatko tko to želi može protumačiti na vlastiti način.
I u tome je i najveća vrijednost ovog remek-djela filmskog
nadrealizma i filmskog sanjarstva, koji ću svakako još jednom
pogledati sad kad znam pozadinu priče i što je pjesnik zapravo htio
poručiti, iako je po meni najveća vrijednost ovog filma u tome što
si ga svatko može protumačiti kako želi.
Sa zadnjom rećenicom blogger je rekao sve. Ako niste, ne daj Bože, pročitali ovaj blog a idete gledati ovaj film, barem 10 puta ćete u sebi ponoviti uzrečicu WTF. Stoga bih toplo preporučio da se svatko prije gledanja informira o radnji filma. U tom slučaju film je puno lakši za gledanje, a samim time ćete zadovoljniji izaći iz kina ili fotelje i sam dojam o filmu će vam biti uvelike bolji.
OdgovoriIzbriši