Ovaj se film pokazao mrvicu
previše patetičan za moj ukus. Kad je riječ o filmovima koji igraju na
emociju i riječ je o tužnim pričama, ako na kraju filma ne osjetim barem
minimalnu knedlicu u grlu, onda to nije to, a sa Snom leptira to nije
bio slučaj. Ova povijesna melodrama o dva mlada pjesnika iz turske
provincije smještena je u prvu polovicu 40-ih godina prošlog stoljeća.
Rustu i Muzaffer dva su najbolja prijatelja, koji su ujedno i ambiciozni
pjesnici, a zajedničko im je da obojica boluju od tuberkuloze.
Zajedničko im je također da su se obojica zaljubili u istu djevojku, a
takve situacije obično ne završavaju najbolje, barem ne za jednog od
zaljubljenika.
Autor ovog filma je poznati
turski glumac, scenarist i redatelj Yilmaz Erdogan {nema veze s ovim
puno poznatijim Erdoganom koji je već dulje vrijeme predsjednik Turske},
a on je sam i ovaj puta napisao scenarij i režirao film po istinitoj
priči o dva mlada turska pjesnika koji nikada nisu uspjeli steći slavu i
afirmaciju. Erdogan je i sam odglumio i jednu od epizodnih uloga,
učitelja koji ove mlade boležljive pjesničke duše potiče na
stvaralaštvo, a riječ je o raskošnoj i skupoj produkciji, koja je prije
nekoliko godina bila veliki hit u turskim kinima. Ne mogu reći da je ovo
loš ili bezvezan film, nikako, no nije me ni pretjerano oduševio.
Primjedbe
Objavi komentar