Vjerovali ili ne, posljednja zemlja u Europi u kojoj su i žene dobile pravo glasa je Švicarska. I dok su žene u to vrijeme mogle glasati i u mračnim komunističkim utvrdama (naravno, jasno da je glasanje u zemljama poput SSSR-a, Jugoslavije ili Poljske tada bila potpuna farsa, no nominalno su i žene mogle sudjelovati u toj farsi), čak i u zemljama kao što su Iran ili Afganistan, u Švicarskoj jok. Pravo glasa žene su ondje dobile tek 1971. godine i to, da situacija bude apsurdnija, na referendumu na kojem su o tom prijedlogu mogli odlučivati samo muškarci. U razdoblje uoči tog referenduma smještena je i radnja ovog filma koja se odvija u gradiću u blizini Züricha. Ženska prava ondje su potpuno nepoznat pojam, a situacija se počinje zahuktavati kako se referendum bliži.
Pomalo je
nevjerojatno da su u to vrijeme postojale u Švicarskoj organizacije
žena koje su se zalagale da one same i dalje nemaju pravu glasa, a
junakinja ovog filma je kućanica Nora koja je odlučila preokrenuti
cijelo mjesto naglavačke samo da natjera tamošnje muškarce da
glasaju ZA pa čak i organizirati štrajk kućanica kao što je i
sama. Ne bih se čudio da ovaj film zaradi nominaciju za Oscara u
konkurenciji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja jer
je ovo tematika kakvu akademija obično voli. I neće mudre glave iz
akademije pogriješiti ako to i učine. The Divine Order (Die
göttliche Ordnung u originalu) je stvarno duhovita i simpatična
humorna drama o jednom zapravo nevjerojatnom i pomalo bizarnom
događaju (mislim na to da žene sve do prije 40 i koju godinu nisu
imale pravo glasa u jednoj kakti naprednoj državi kao što je
Švicarska).
No, kako je odlično u jednom filmu primijetio
Woody Allen - komedija je tragedija s vremenskim odmakom. Reče Woody
da u trenutku kad je John Wilkes Booth ustrijelio Lincolna u
vošingtonskom HNK-u taj događaj baš i nije bio za smijanje, no
stotinjak godina kasnije, zašto se ne bismo zajebavali iz toga i iz
sličnih događaja? Takva je ideja očito bila na pameti i
scenaristici i redateljici ovog filma Petri Volpe. Iz jednog događaja
i razdoblja koje, vjerujem, posebno ženama u Švicarskoj i nije
ostalo u divnom pamćenju jer su morale živjeti u klasičnom
patrijarhatu (posebno u manjim i ruralnim sredinama), danas se može
i treba zajebavati i ukazivati na probleme nejednakosti u društvu.
Ovo je jedan od onih filmova koji će sigurno biti zicer među širom
publikom, posebno među ženskom populacijom predosjećam, a ovaj je
film već pokupio pregršt nagrada. Između ostalog nagradu publike u
Tribeci (nagrade publike na festivalima obično su i najbolji
pokazatelj kako će pojedini film proći u redovnoj kino
distribuciji), kao i nekoliko nagrada u izboru za švicarski film
godine. Jedan od onih "narodnih" filmova koje je gotovo
nemoguće ne voljeti.
Primjedbe
Objavi komentar