Ako
ništa drugo, Britancima se mora priznati da znaju snimati filmove. I serije, a
ova mini-serija od dva nastavka pravi je dokaz. Nije sad to nešto spektakularno
i serija koja će se pamtiti i prepričavati pokoljenjima koja dolaze, no The
Moorside je pravi primjer britanskog realističnog stila. Nema tu ljepotica kao
što su Scarlett Johansson ili Sharon Stone, ni plavookih nabildanih manekena
kao u američkim filmovima i serijama, ovdje svi likovi djeluju toliko autohtono
i autentično da imam dojam kao da je riječ o dokumentarcu, a ne o igranom
serijalu. A to cijenim u britanskoj kinematografiji i televizijskoj produkciji.
Ta surova realnost i nekakva socijalna nota koja se jasno može osjetiti u
dobrom dijelu svega što izbace.
Ova
je serija nastala po istinitom događaju koji se odigrao u gradiću Moorside kraj
Leedsa u Yorkshireu, na sjeveru Engleske. Uvijek kad gledam film pokušavam ga
smjestiti u socijalni ili vremenski kontekst. A današnji kontekst sjevera Engleska
ne može se sagledati bez nekakvog predznanja o onome što se odigralo pred kojih
30 ili 40 godina. Područje Yorkshirea do Margaret Thatcher povijesno je bilo
područje u kojem su se nalazili rudnici ugljena i velik dio stanovništva ne
samo gradova kao što su Leeds, već i Manchester ili Newcastle radili su baš u
rudnicima. No, krajem 70-ih Maggie je počela polako, ali sigurno rastakati socijalnu državu kakvu je ustanovila laburistička vlada nakon II svjetskog
rata. Milijuni radnih mjesta je ugašeno, nastupilo je vrijeme liberalizacije i privatizacije,
rudnici ugljena su sasvim logično zatvoreni jer se pojavilo jeftinije, čišće i
kvalitetnije gorivo, a velik broj ljudi postali su socijalni slučajevi. Od tada
je već prošla praktički cijela generacija, no sjever Engleske i dalje je daleko
vodeći po nezaposlenosti u odnosu na ostatak zemlje i tamo se nalazi i najveći
broj socijalnih slučajeva (ako naravno izuzmemo London, koji je i daleko
najveći grad). No, dok su u Londonu socijala i tipovi s margine u velikoj
većini doseljenici, na sjeveru su taj društveni talog, da se tako možda i malo
grubo izrazim, tipični bijeli Englezi, koji se još uvijek u dobrom dijelu nisu
snašli i preživaljavaju u socijalnim stanovima od socijalne pomoći.
U
tom kontekstu odigrala se ova priča s početka 2008. godine, koja je vjerno
preslikana na ovu dvodjelnu miniseriju. Kad se 9-godišnja Shannon jednog dana
ne vrati iz škole, u cijeloj zajednici nastane panika. Svi se dadnu u potragu,
njezinoj majci koja valjda ima sedmero djece s različitim tipovima svi pružaju
podršku, posebno njena najbolja frendica Julie. Ona organizira i skupove
podrške, a cijela se zajednica ujedini. I policija radi koliko može, no odmah
od samog početka je jasno da je tu sasvim nešto čudno posrijedi i da nije to
baš tako kako na prvu izgleda. Baš tu dobiva na važnosti ovaj socijalni kontekst i okruženje
siromaštva, besperspektivnosti i preživljavanja u kojem se sve to događa. Da sada ne otkrivam
previše sadržaj, priča je dosta iznenađujuća, ali i sjajan primjer današnje
Engleske o kojoj baš i ne čitamo previše u medijima, no to je po meni prava
Engleska, a ne blještavilo londonskog Cityja. Lowliferi iz Leedsa, Newcastlea
ili Birminghama (i to bijeli lowfliferi) prava su slika Engleske, a ta je slika
i prilika tog uništenog duha sjajno prenesena na ovu seriju od dva sata. Naravno,
nije ovo jedan od vrhunaca britanske televizije, daleko od toga, no uvijek ću
sa zadovoljstvom pogledati takav i sličan sadržaj koji je brutalna i sirova
realnost ma koliko šokantna, prljava i strašna ona bila.
Primjedbe
Objavi komentar