UČITELKA (2016,SLK) - 7/10

Učiteljica je film nastao u koprodukciji Češke i Slovačke i radnja mu je smještena na početak školske godine 1983/84. Prvog dana škole u razred ulazi nova učiteljica, udovica vojnog lica i čvrsta partijašica te počne prozivati učenike abecedom. I ne bi tu bilo ništa čudno da učiteljica redom svoje učenike ne počne ispitivati čime im se roditelji bave i koje im je zanimanje i to s razlogom kako bi ljude mogla iskorištavati. Nekom mama je frizerka, nekom je tata majstor, trećem je ovo, četvrtom je ono pa joj svatko od njh može u nečemu biti koristan i učiteljica je to odlučila iskoristiti, a gotovo nitko od njih se baš i nije previše bunio. Za uzvrat bi učenicima dijelila dobre ocjene i govorila im što će ih ispitivati, no problem je nastao kad joj je nekolicina roditelja odbila poslušnost i ona im se počela osvećivati iživljavanjem nad klincima i dijeljenjem lošijih ocjena nego zaslužuju.

Što je najstrašnije od svega ova humorna drama napravljena je po istinitom događaju, a ovaj je film krasna kritika ne samo socijalističkom poltronaškom društvu, već i današnjem koje je izgleda mi preuzelo samo ono najgore od komunizma, a neke vrijednosti koje je možda i valjalo zadržati bacilo u WC i pustilo vodu. Kad su roditelji učenika nad kojima se ova iživljavala (jedna je klinka čak pokušala samoubojstvo) prijavili njeno ponašanje ravnateljici, velika većina roditelja, koji su podilazili manipulativnoj učiteljici ne samo da su šutili, već su i napali ove koji su se pobunili i stali u obranu pokvarene učiteljice. Odmah treba biti jasno da je ovdje učiteljica personifikacija sveg onog lošeg što je bio komunistički režim - servilnosti, korumpiranosti, nejednakosti unatoč galami o bratstvu i jedinstvu te nepoštenja i licemjerja.

I u svojim ranijim filmovima češki autor Jan Hrebejk podosta se bavio komunističkim kosturima iz ormara, a ovdje je očito prilično pogodio ukus publike pošto je Učiteljica lani bila jedan od najvećih kino hitova i u Češkoj i u Slovačkoj. U Slovačkoj je izabrana i za film godine, a Zuzana Maurery u ulozi učiteljice izabrana je i za najbolju glumicu godine (I u Češkoj je film bio nominiran za češkog lava, njihovu inačicu filma godine). Kad ga se pogleda, potpuno je jasno zašto je ovaj film, iako ne bih rekao da podilazi masama, pogodio ukus publike. Riječ je o gorko – slatkoj priči sa svima poznatom tematikom, nečim što su i sami mogli proživjeti, a obično takvi filmovi imaju jako dobru prođu. Kao i u nas, nakon tranzicije i raspada komunizma svi ti vodeći partijaši su i u ove dvije zemlje, koje su ipak imale toliko razuma pa su jedna s drugom raskrstile u miru iako su imale dosta krući režim nego što je bio u Yugi, samo presvukli odjela i postali uvaženi prodemokratski političari, gospodarstvenici i ne znam što već. Tako je i naša učiteljica kroz sve to prošla gotovo neokrznuta pa je na kraju filma možemo vidjeti kako i desetak godina kasnije ponovno ulazi u razred i proziva učenike. Gotovo ništa se nije promijenilo, jedino je na portret demokratski izabranog predsjednika Vaclava Havela zamijenio portret šefa partije Gustava Husaka.

IMDB LINK