Nikita
Mihalkov je nakon čudesnog Andreja Tarkovskog možda i najpoznatiji
sovjetsko - ruski filmaš nazovimo to modernog doba, a ovaj film
dugačka imena koji se u originalu zove "Svoy sredi chuzhikh,
chuzhoy sredi svoikh" njegovo je debitantsko dugometražno
ostvarenje. I već s prvim filmom moglo se naslutiti da se od tada
29-godišnjeg glumca, redatelja i scenarista u budućnosti može
očekivati jako puno, a to se i dogodilo. Iako je radnja ovog filma
smještena u razdoblje neposredno nakon sovjetskog građanskog rata,
"At home" je zapravo po svom žanrovskom i stilskom
izričaju najbliže westernu. Iako je čelična zavjesa između
istoka i zapada koncem 60-ih i početkom 70-ih godina još uvijek
bila prilično čvrsta, ovaj mnogima omiljeni žanr očito se uspio
probiti kroz nju.
I ne samo
probiti, već je u tom razdoblju u zemljama Varšavskog pakta
postojao cijeli niz filmaša koji su "štancali" upravo
westerne, a oni su se tematski mogli podijeliti na dvije podvrste.
Prvi od njih nazivao se "crveni western" i tu je zapravo
bila riječ o klasičnim westernima čija je radnja bila smještena
na Divlji zapad, a taj podžanr bio je najpopularniji u zemljama kao
što su Istočna Njemačka, Čehoslovačka ili Rumunjska. S druge
strane imali smo i "Eastern" - odnosno filmove koji su
tematski bili vrlo bliski klasičnm američkom ili tada sve
popularnijem talijanskom spaghetti - westernu, ali im je radnja
obično bila smještena u srednjeazijske stepe Sovjetskog saveza i
zbivali su se na tom terenu.
Upravo jedan
od najpoznatijih predstavnika tog podžanra je "Svoy sredi",
film u kojem se osjeti ne samo snažan utjecaj spaghetti - westerna
Sergia Leonea ili Sergia Corbuccia, već i tada suvremenih američkih
westerna kao što su Peckinpahova Divlja horda, a ponajviše Butch
Cassidy i Sundance Kid Georgea Roya Hilla. Vizualno ovaj film stvarno
jako podsjeća na Butch Cassidyja pa čak i neke scene doslovno
izgledaju kao da su preslikane iz tog klasika western-modernizma.
Radnja "Svoy sredi" smještena je u koju godinu nakon
građanskog rata između "crvenih" (sovjeta) i "bijelih"
(nacionalista, rojalista), a kao što svi dobro znamo iz povijesti,
crveni su taj rat i dobili. Sovjeti opet polako učvršćuju vlast,
Čeka (tajna služba ustanovljena još za vrijeme Lenjina, koju je do
perfkcionizma doveo Staljin i šef te službe, zloglasni Feliks
Džeržinski) prati sve po gradovima i selima, a tako je i u okrugu u
kojem se odvija radnja ovog filma. Konfiscira se imovina bogatim
seljacima i buržujima, a problem nastane kad skupljenih pola
milijuna rubalja treba poslati u sjedište partije u Moskvu.
Sovjetskim prostranstvima i dalje haraju bande kozaka i bivših
vojnika bijele armije koji su se odbili predati, a među njima je na
ovom području najozloglašenija banda koju vodi Brilov (njega je
odglumio sam Mihalkov).
Uspkros
opasnostima, Čeka odluči vlak s novcem poslati za Moskvu, a zadatak
da osigurava teret dobiva pet prijatelja, žestokih marksista, koji
su odlučni svojim životima braniti zlato predviđeno drugovima. No,
Brilov i njegova ekipa u Čeki imaju krticu koja im javlja raspored
vožnje vlaka i gdje se nalazi novac, tako da oni ipak uspijevaju
opljačkati vlak. Ipak, jedan od mladih crvenoarmijaca, Jegor Šilov,
koji biva optužen za izdaju, odluči vratiti blago u ruke partije.
Mihalkov je
jedan od onih, nazvao bih to, prilično razigranih i osebujnih
redatelja, koji voli kombinirati filmske forme i eksperimentirati i
to se izuzetno osjeti i u ovom prilično slobodnom filmu. Pod tim
slobodnim mislim da se Mihalkov ne drži tu klasične naracije, film
je na trenutke poetičan, čak i esejistički, kao da se autor pomalo
gubi ili igra, a glavnu radnju u kojoj je već spomenuta pljačka
vlaka, povremeno razbija crticama iz života veselog društva od pet
prijatelja čekista, marksista i lenjinista. Iako je Mihalkov na
glasu kao gorljivi ruski nacionalist i slavofil, gorljivi pravoslavac
i monarhist, ovdje ga vidimo i kao pravog komsomolca, koji brani
tekovine revolucije, bratstva i jedinstva. Jasno, treba film staviti
i u kontekst pa je jasno da bi s nekim drugačijim stavovima vrlo
teško prošao, no naš Nikita je krajem 80-ih i početkom 90-ih
očito vješto promijenio promijenio ploču te je nekako u tom
razdoblju postao ruski nacionalist, a 90-e godine bile su, realno
gledano, i njegovo najplodnije autorsko razdoblje. Ne mislim sada
ulaziti puno u političku problematiku Nikite Mihalkova i njegove
političke preferencije, ovih nekoliko detalja istaknuo sam samo da
se ovog doista fascinantnog i zanimljivog filmaša stavi u svojevrsni
koncept, a činjenica je kako je u njegovom pitanju doista riječ o
vrsnom autoru, koji u svojoj kolekciji ima i nagradu žirija u
Cannesu, zlatnog lava u Veneciji, dvije nominacije za Baftu i još
pregršt drugih nagrada. Uglavnom, "Svoy sredi" iznimno je
zanimljiv i dosta neobičan film te sjajan uvid u talent jednog
mladog filmaša,koji je u sljedećih četrdesetak godina doista i
dostigao zvjezdani status i opravdao očekivanja.
Primjedbe
Objavi komentar