BLADE OF THE IMMORTAL (2017,JPN) - 6/10

 
Ova samurajska fantazija jubilarni je stoti film u karijeri hiperporduktivnog japanskog režisera Takashija Miikea, 57-godišnjaka koji godišnje u prosjeku izbaci dva ili čak tri filma. Naravno da uslijed tolike hiperproduktivnosti mora biti i ogromna razlika u kvaliteti filmova tako da je stvarno dobar dio onoga što Miike i snimi teški užas i negledljivi šund, no da se tu probrati i zanimljivih stvari, a ovaj bih film smjestio negdje u sredinu. Svoja dva najpoznatija, a ujedno i najbolja filma {Ichi the Killer poznat i kao Koroshiya te Audition} Miike je snimio negdje na prijelazu stoljeća, a ni samurajski film nije mu stran. No, kako čovjek voli science fiction, anime, mange, horor, bizarno i sve slično, tako je gotovo nemoguće od njega očekivati da će snimiti klasični samurajski film u stilu Akire Kurosawe ili Masakija Kobayashija (iako je prije koju godinu snimio stvarno jako dobar gotovo pa klasični samurajski film - 13 Assassins, koji je ujedno bio i njegov najbolji film u posljednjih 10, ako ne i 15 godina).
Tako ni Blade nije klasični samurajski film, već samurajska fantazija nastala po poznatom manga stripu Hiroakija Samure, po kojem je ranije snimljena i popularna animirana serija. Iskreno, te japanske mange i anime ili kako se već ti pomalo bolesni i morbidni stripovi nazivaju nikad mi nisu bili posebno zanimljivi, no očito je takav sadržaj iznimno popularan u japanskoj kulturi. Čita to bit će i staro i mlado, svi uživaju u tim lokvama krvi koji se prolijevaju u tim stripovima pa onda i ne čudi što se u Japanu i snima toliko filmova upravo po mangama. I nije ovo prvi film koji je Miike snimio po mangi ili animi, no i da nisam pročitao da je ovaj film snimljen po stripu, bilo bi mi potpuno jasno o čemu je ovdje riječ. Likovi su klasični stripovski, takav je i ambijent, a kad sam počeo gledati ovaj film odmah sam prihvatio igru, odnosno postalo mi vrlo brzo jasno da je to obična fantazija i da je tu sve moguće. Tako ovdje jedan samuraj bez problema hladno pobije cijelu vojsku i tako nekoliko puta, a to ni ne čudi, kad je taj samuraj zapravo besmrrtan.
Nakon što mu zlikovci ubiju sestru, Manji potamani valjda stotinu samuraja, no jedan od njih na kraju i njega zatuče. Ali, na Manjijevu sreću ili nesreću pojavi se ondje čarobnica koja ga prokle ili blagoslavi (kako se uzme) besmrtnošću. Tako nas Manji desetljećima besmtran luta kroz borbe, kolje sve redom, sve dok od njega pomoć ne zatraži djevojčica kojoj su neki banditi pobili obitelj. Mala podsjeti Manjija na njegovu sestru i odluči joj pomoći i tek onda kreće prava koljava. Ovdje ne da teku lokve ili potoci krvi, već cijeli oceani crvene tekućine potrošeni su za snimanje ovog filma. Mora se priznati da su akcijske, odnosno mačevalačke scene stvarno izvrsno snimljene, no ništa manje i nisam očekivao od Miikea koji je i ranije pokazao da je majstor akcije. Ne treba od ovog ipak malo predugačkog filma previše očekivati, no oni koji vole klasične akcijske filmove s puno borbi ovo bi im se moglo svidjeti.
 

Primjedbe