Ne mogu baš reći da me ova humorna poljska drama pretjerano
oduševila. Možda i stoga što od humora ovdje nema ni h, a poprilično me
iznenadio podatak da je Malgorzata Szmuowska, redateljica Tijela, za
ovaj film podijelila srebrnog medvjeda u Berlinu. Jasno, ne misli da je
dobra Malgorzata pola medvjeda spremila u bunker pa put Bidgošća, nego
je s Radu Judeom podijelila nagradu za najboljeg redatelja na filmskom
festivalu u Berlinu 2015. godine. I još nevjerojatnije zvuči da je s
Radom podijelila nagradu ne za bilo koji film, nego za Aferim!, jedan od
najboljih europskih filmova 21. stoljeća. No, dobro... Dobio je ovaj
film i četiri glavne nagrade u izboru za poljski film godine {film,
režija, glumac i glumica}, dobio je europski oscar za nabolju montažu, a
Szumowska je bila i nominirana za najbolju redateljicu, ali meni ovaj
film nikako nije sjeo.
Daleko od toga da je Body loš film, no
nekad ti neki filmovi od početka ne sjednu i kad shvatiš da se zapravo
mučiš gledajući ga i stalno gledaš na sat kad će se izvrtiti do kraja,
to onda nije to. Januš je državni odvjetnik kojeg nekako uvijek zapadaju
najgori mogući zadaci; od očevida tipova koji su se objesili do
pronalazaka fetusa u javnom zahodu, a i sam ima problema kod kuće. Žena
mu je umrla prije nekoliko godina i on je ostao živjeti s njihovom
kćeri, koja osim što je anoreksična ima i psihičkih problema. Januš je
više ne može gledati takvu te je odluči poslati u psihijatrijsku
kliniku, gdje kćer dopadne ruku nekonvencionalnoj terapeutkinji, koja
također ima ozbiljnih problema i trauma. U najboljem slučaju osrednji
film, koji mi baš i nije sjeo.IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar