Jedna od
prvih vijesti s kojom sam se danas susreo upalivši kompjuter bila je ona o
urušavanju zgrade u ruskom gradu Iževsku, smještenom nekih tisuću kilometara
istočno od Moskve. Po svemu sudeći uzrok ove tragedije u kojoj je poginulo
šestero osoba i tko zna koliko ih je ozlijeđeno je eksplozija plina, a ja se
nisam mogao ne sjetiti jednog stvarno jako dobrog ruskog filma koji sam
pogledao ne tako davno i koji mi sada djeluje prilično proročanski. Durak iliti
Budala treći je film mladog ruskog filmaša Jurija Bikova u čijem je središtu
priče zgrada u fikcionalnom ruskom gradu u kojoj živi osamstotinjak ljudi i
koja se svakog trenutka treba – urušiti.
Uz
Zvjagnicevljeva Levijatana Budaletina je jedna od najžešćih filmskih kritika
korupciji i kleptokraciji u ruskom društvu, a i u ovom slučaju pokazuje se
da se ta korupcija proširila kao paučina s vrha prema nižim slojevima i da ju
je danas gotovo nemoguće iskorijeniti. Ona je tu među nama kao peronospora u vinogradu
tijekom kišnog ljeta. Zajebana je to stvar, no nekako kao da smo se svi već
naučili živjeti s time. I Rusija (pa i Hrvatska) ionako danas više nisu zemlje
za poštene, moralne i normalne ljude, to su zemlje stvorene po mjeri
kriminalaca, varalica i fukara, a najstrašnije od svega, oni koji takvi i nisu,
kao da su od svega digli ruke i pomirili se sa sudbinom, kao da je to postalo
nešto normalno, onako kako treba biti. Svi, bit će, osim glavnog lika ovog
filma, koji na kraju zbog svojeg poštenja i ispada onime iz naziva filma –
Budaletinom.
Dima je vodoinstaler u tvrtki koja se bavi upravljanjem zgradama, a paralelno s tim poslom studira strojarstvo. Dobar dio tih zgrada u katastrofalnom je stanju, a kad prilikom intervencije u jednoj od njih utvrdi da ona počinje pucati i propadati i da je pitanje časa kad će se ona urušiti, pokaže se da nikoga za to nije briga. Od direktora njegove tvrtke, do policije, do gradske uprave, apsolutno do nikoga jer svi su oni umreženi i godinama su fino punili džepove na teret onih koji su uplaćivali pričuvu i nadali se da oni koji bi trebali paziti na stambene objekte to i čine kako treba. Dima se pokaže kao jedini kojem je stalo i on kreće u bjesomučnu trku s vremenom i trulim sustavom kojem je važnije atraktivno zemljište na kojem bi se štošta toga moglo izgraditi ako se zgrada doista i sruši. A kad se to i dogodi, to su redom više manje socijalni stanovi u kojima žive bogci pa ukoliko netko i pogine, i neće biti tolika šteta. Durak se pokazao kao poprilično šokantan film, za kojeg je bilo vrlo lako zamisliti da je stvaran, a ne fikcija. Sada i vidimo da ovaj film doista i je stvaran i da su slične situacije danas potpuno moguće u majčici Rusiji, a bojim se ne samo ondje.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar