"Frantz" uglednog
franczskog filmaša Francoisa Ozona remake je filma Ernsta Lubitscha iz 1932.
godine "Broken Lullaby", čija je radnja smještena u razdoblje netom
nakon završetka I svjetskog rata. Ratne rane i dalje su otvorene jer nije baš
lako zaboraviti dvadesetak milijuna poginulih vojnika (i nešto civila), a do
jučer zaraćene strane ponovno pokušavaju izgraditi odnose. I tako pod tim
okolnostima u malenom njemačkom gradiću pojavljuje se misteriozni mladić iz
Francuske. Vrlo brzo on uspostavlja odnos s lokalnom djevojkom, čiji je
zaručnik, koji je prije rata živio u Parizu, poginuo u "Velikom
ratu", a ispostavi se da je mladić koji je stigao iz Francuske bio njegov
veliki prijatelj. Mladi Francuz ubrzo se sprijatelji i s obitelji poginulog Nijemca
te izgleda da bi se između dvoje tugujućih mladih mogla izroditi i neka
romansica, jer on se ubrzo vraća kući, a ona kreće za njim, no ono što otkriva
ondje prilično je iznenađujuće.
Redatelj ovog prilično zanimljivog,
pomalo noirovskog filma snimljenog u crno-bijeloj tehnici ugledni je francuski
redatelj Francois Ozon (Bazen, 8 žena, U kući), koji je u mladosti puno
obećavao, no (za sada) i nije skroz do kraja opravdao taj potencijal iako je
definitivno imao puno dobrih i zanimljivih filmskih trenutaka. Ovaj film bio mu
je svojevrsni povratak na stare staze slave jer je Frantz bio iznimno hvaljen
među filmskom kritikom, solidno je prošao i u francuskim i u njemačkim kinima,
a glavna glumica u ovom filmu, Paula Beer bila je nominirana za europskog
oskara {već je u Veneciji dobila nagradu za najbolju mladu glumicu}, dok je
Ozon nominiran za europskof scenarista godine. Ozon, koji je čak četiri puta
bio nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu (posljednji put ove godine s novim
filmom L'amant double), u Frantzu je stvarno fantastično uspio pogoditi duh
vremena. Mržnja među do jučer zaraćenim narodima osjeća se u zraku, atmosfera
je potpuno zatrovana, ne postoji čovjek, bilo u Njemačkoj, bilo u Francuskoj, koji
nekog nije izgubio u ratu i to se osjeti u svakoj sceni filma.
Iako na prvu Frantz možda i djeluje
kao nekakva romansica ili tako nešto, ovo je pravi film-noir, misteriozna drama
o ljudima koji su izgubili mnogo. Možda je Frantz dosta sporovozan film, puno
tu doista treba proći da se situacija zapravo očne razvijati i dosta vremena
Ozon ovdje troši na upoznavanje s likovima i uspostavljanje odnosa između njih,
no ono u što se izrodi ovaj film pretvori se u sasvim ugodno iznenađenje. Onima
koji vole filmove rađene u staromodnom stilu {snimljen je u crno-bijeloj
tehnici} i koji neodoljivo podsjećaju i tematski i vizualno na djela kakva su
se snimala prije 60 ili 70 godina, Frantz bi mogao biti prilično zanimljiv.
Primjedbe
Objavi komentar