Robert Pattinson djeluje mi kao tip koji sa sebe što prije želi skinuti stigmu uloge vampira iz budalaštine Sumrak saga ili kako se to već zove. Nisam nikada pogledao ni sekunde tog sranja za tinejdžerice niti ikada planiram, tako da ne mogu govoriti zapravo ništa o Robbievoj ulozi u tome, no izborom uloga u posljednjih četiri, pet godina, čovjek odaje dojam da želi da ga se shvaća ozbiljnim glumcem, a ne licem iz serijala za djecu. Čovjek ne bira isključivo uloge u blockbusterima, a odradio je nekoliko zanimljivih rola, surađivao s poznatim redateljima kao što je David Cronenberg (doduše u njegovoj, nažalost, terminalnoj i negledljivoj fazi) i u nezavisnim filmovima kao što su bili "Childhood of a Leader" (iako mi taj film i nije sjeo) ili distopijskom Roveru (to je bilo solidno), a Good Time posljednji je primjer njegove šarolikosti.
Good Time pokazao se kao iznenađujuće dobra krimi drama u režiji prilično talentirane braće Safdie, Josha i Bennyja, koji je ovdje i odigrao jednu prilično važnu ulogu, retardiranog Pattinsonovog brata. Connie i Nick dva su brata koji žive prilično skromno s bakom u ne baš uglednom dijelu New Yorka, a Connie (Pattinson) se dosjeti da bi se iz te bijede i životarenja mogli izvući pljačkom. Nije da su prvi koji su se toga sjetili, no Connie svom mentalno hendikepiranom bratu želi omogućiti bolji i pristojniji život negdje daleko od gužve New Yorka te dvojac doista i krene u pljačku. Jasno, pljačka, pođe po zlu i Nick biva uhvaćen, dok Connie uspijeva zbrisati te će učiniti sve da brata izvuče iz prdekane. Kad Connie krene s tim planom, naravno da tek onda sve krene po zlu i on upada u suludi vrtuljak potpuno ludih događaja, događaja koji se jednostavno moraju pogledati!
Ovaj film me sa svojim brutalnim i surovim realizmom podsjetio na filmove Martina Scorsesea. I to ne ove današnje, prilično ulickane i raskošne Martyjeve filmove, nego na filmove iz 70-ih godina, kada je ovaj velikan po meni i snimio neke od svojih najboljih ostvarenja. Također, Good Time me pomalo podsjetio i na Refnov Drive, tako da bih zapravo bio najprecizniji kad bih rekao da je ovo nekakav mutant između Drivea i Taksista. Doduše, tematski koliko je sličan, toliko je ipak i različit, a priča je vrlo originalna, uzbudljiva, napeta i, što je najvažnije, uvjerljiva. Good Time je jedan od onih filmova u koji se može povjerovati od prve do zadnje minute, sjajan primjer da i klasični realizam može polučiti odličan rezultat (kao recimo lani Hell or High Water, s kojim Good Time također ima ponešto dodirnih točaka - dva brata bandita, socijalna nota itd).
Good Time je premijeru imao ljetos na najglamuroznijem festivalu u svijetu, Cannesu, gdje je bio u konkurenciji za Zlatnu palmu, a na kraju se kući s nagradom vratio Daniel Lopatin, skladatelj glazbe iz ovog filma. I mora se priznati da je sound također jako dobar, pomalo u stilu 80-ih i (opet) Drivea, a vjerujem da se braći Sadfie smiješi jako dobra budućnost. Ovi dečki su snimili stvarno jako dobar film, jedno od ugodnijih "indie" iznenađenja godina tako da se ne bih čudio da vrlo brzo dobio priliku i na nekom ozbiljnijem i skupljem projektu.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar