Za "Mržnju" bih bez ikakve dvojbe rekao da je jedan od najboljh francuskih filmova u posljednjih 20, 30, a možda i više godina, a riječ je o krimi drami koja je i danas više nego aktualna. U ovom filmu francuskog scenarista, redatelja, ali i glumca Matthieua Kassovitza (koji je u vrijeme snimanja ovog filma imao samo 27 godina) prati se 24 sata u životu trojice mladića iz predgrađa Pariza (bijelca, crnca i arapina) i to neposredno nakon nasilnih sukoba s policijom u kojima je stradao jedan njihov prijatelj arapskog podrijetla. Film je dobio naziv po jednoj od rečenica koju izgovara jedan od tri glavna lika, crnac Hubert, kad zaključuje: "mržnja stvara mržnju". I doista tako je. Siromašni i besperspektivni mladi iz predgrađa mrze policiju, koja se prema njima odnosi kao prema nižoj vrsti. Mrze oni i ljude višeg društvenog sloja, buržuje i višu srednju klasu iz središta grada. No, istovremeno jednaku količinu mržnje i prijezira prema njima osjeća i policija, ali i srednji sloj, kojem se najlakše praviti da doseljenici iz Afrike i bliskog istoka u predgrađima ne postoje.
"La haine", kako se u originalu naziva ovaj film, može se pronaći i na IMDB-ovoj listi 250 najbolje ocijenjenih filmova svih vremena, a vjerojatno najbolju ulogu karijere odigrao je tu Vincent Cassel, koji je utjelovio bijesnog mladog Židova iz predgrađa Vinza. On je prilično nasilan mladić koji je opsjednut likom Travisa Bicklea iz Scorseseovog "Taksista", a njegova glavna opsesija je ubiti policajca kako bi zaslužio respekt podjednako nasilne okoline. Tu je i tamnoputi Hubert, perspektivni boksač i sitni diler, koji djeluje najmirnije i najpamentije od ovog trojca, a tu je i mladi povodljivi Arapin Said, koji u Vinzu vidi svog idola.
Ovo je zapravo film o društvu u raspadu, a ideju za snimanje Mržnje Kassovitz imao je pred nosom. U zloglasnom pariškom predgrađu doista je 1993. godina policija ubila mladog imigranta iz Zaira (danas DR Kongo), koji je ustrijeljen iz blizine iako je već bio uhićen i u lisicama. Ovakvo policijsko postupanje možda je normalno u Americi, no u Francuskoj zasigurno ne i istog trenutka kad je čuo vijest o tom događaju Kassovitz se bacio na pisanje scenarija. U "Mržnji" je iskorišteno i dosta filmskog materijala iz stvarnih pobuna i nereda u predgrađima ranije tog desetljeća, a i sam film djeluje prilično dokumentaristički, kao da se u njemu prati život stvarnih ljudi, a ne pukih filmskih likova. Posebnu notu "Mržnji" daje odluka da se snimi crno-bijelom tehnikom, čime se vjerojatno pokušala dodatno naglasiti ta tmurnost i besperspektivnost ekipe iz predrađa, koja na svoju žalost ni sama nije previše pridonijela kako bi se iščupala iz takve situacije.
Svima je dobro poznato da i danas Francuska ima velikih problema s imigrantima, a ako ćemo biti iskreni, Francuska se i nije previše potrudila kako bi te ljude integrirala u društvo. Ekipa iz Afrike ili Azije, ali i istoka Europe potrpana je samo u predgrađa, a nitko se nije ni pokušao baviti njima ili si postaviti pitanje što ćemo s tim ljudima te se istom temom bavi i podjednako dobar film snimljen 23 godine kasnije "Les miserables". Problem marginalaca iz predgrađa i doseljenika kojih svake godine u Francuskoj ima sve više samo se gurao u tepih i očekivalo se da će se problem sam riješiti, no tako to ne ide. Vidimo da su neredi i pobune u predgrađima ne samo Pariza nego i ostalih velikih gradova postala sve učestalija, a tko god je čitao omraženog i kontroverznog francuskog pisca Michela Houllebecqua, posebno njegov za sada pretposljednji roman "Pokoravanje" onda je jasno što bi se u ovoj državi u srcu Europe moglo dogoditi. Naravno, Houllebecq, kao i obično, problematiku i ovaj puta dovodi do apsurda, no tko kaže da i prije no što se očekuje nije nemoguće da će francuski glasači imati izbor nacionalisti Marine Le Pen s jedne strane i islamističku stranku kao što je Muslimansko bratstvo s druge strane.
Malo sam se sada zapleo u igranje babe Vange i promišljanje što bi bilo kad bi bilo, no u svom filmu Kassovitz jasno ukazuje na problem koji se do današnjeg dana nije riješio, a vrlo vjerojatno i ne bude tako skoro. Izgleda samo kao da su se ta mržnja i prijezir između ovih dviju strana dodatno produbile, a ne znam da li mi se to samo čini da je u ovih dvadesetak godina i u slamove preselilo dosta onih koji su se za vrijeme snimanja ovog filma smatrali srednjom klasom. Odmah po dolasku u kino dvorane, "La haine" je postao veliki kino hit ne samo u Francuskoj, a Matthieu Kassovitz te je godine dobio nagradu za režiju u Cannesu. Pokupila je "Mržnja" i nagradu za francuski film godine, Kassovitz je dobio europskog Oscara za redateljsko otkriće godine i još bezbroj drugih narada. Za one koji u filmu traže surovi i sirovi realizam, "La haine" bi trebao biti savršen izbor.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar