Još jedna
potresna, tužna i šokantna priča s američkog juga, čija se radnja odvija za
vrijeme i neposredno nakon II svjetskog rata. Život u ruralnom dijelu
Mississippija tada očigledno nije bio nimalo lagan za nikoga, a
posebno ne za tamošnje crnce i rasna mržnja upravo je jedan od glavnih motiva
ovog filma snimljenog prema romanu američke spisateljice Hillary Jordan
prodanom diljem svijeta u 250 tisuća primjeraka. Iako taj roman, naravno, nisam
čitao, po filmu je jasno da je ovo prava steinbeckovska priča, smještena u
ruralni dio Amerike, čiji su glavni likovi ljudi s margina društva. U središtu
priče ovdje su dva brata, Henry (Jason Clarke) i Jamie (Garrett Hedlund),
Henryjeva žena, gradska djevojka Laura (Carey Mulligan) te njihov primitivni
otac rasist Pappy. Tijekom zime 1946. godine Henry i njegova obitelj preselili
su iz Tennessea u Mississippi pošto se ovaj nadao da će tamo zateći plodnu
zemlju za uzgoj pamuka ili čega već. No, umjesto plodne crnice, zatekao je
Henry ondje samo blato i mulj.
Zatekao je ondje i crnačku obitelj predradnika predvođenom ocem familije Hapom
Jacksonom, čiji je sin Ronsel, baš kao i Jamie, sudjelovao u II svjetskom ratu.
No, rat uskoro završava i dečki se vraćaju kućama i shvaćaju da ih ništa ondje
ne čeka. Jamie baš i nije zemljoradnički tip, baš kao ni Ronsel i između njih
dvojice stvori se prijateljstvo. Obojicu ih vežu ratne traume, šokovi i
neprilagođenost na novonastale uvjete, no to međurasno prijateljstvo baš i nije
po volji okolini. Posebno ne krezubim bijelim crackerima, kod kojih je u
glavama još uvijek 1855. godina i dobar crnac samo je onaj crnac koji visi sa
štrika. Tu je i očita privlačnost između Jamiea i Laure, no kako ju je stariji
brat, stereotipni sirovi Amerikanac s juga prvi vidio i zgrabio, tako se tu dalje
nema što razgovarati, no očito je kako i tenzije među braćom rastu. Na kraju će
sve to završiti loše po sve, kako obično i završavaju ovakve priče, no ipak s
tračkom optimizma, barem za neke samo ću još dodati.
I Mudbound je jedan od filmova koji je premijeru imao na Sundanceu, no nažalost
nije poslije išao u kino-distribuciju i to je zapravo šteta. Ili možda i nije
pošto ga je otkupio Netflix, televizijska mreža koja se u posljednje vrijeme
opasno počela natjecati s velikim filmskim studijima. Ne bi me začudilo da
Netflix i slične televizijske kuće koje će se u budućnosti sigurno pojaviti
(Amazon je već tu) i odnesu pobjedu jer je očito da se gledateljske navike
mijenjaju. Prije nekoliko godina ovakav skupi i raskošno napravljeni film
sigurno bi stigao u američka kina, no današnja realnost filma su izgleda
streaming servisa. I ne mora to biti ništa loše zapravo. Osim u Sundanceu, ovaj
je film prikazan i na mnogim drugim festivalima u Americi te je pokupio brojne
nagrade, posebno je hvaljen tu bio glumački ansambl u kojem, da budem iskren, i
nisam uopće prepoznao pjevačicu Mary J. Blidge kao ženu Hapa Jacksona. Moram
primijetiti da se posljednjih godina sve više i više počinje snimati i filmova
i serija u kojima se prikazuje onaj dio američke povijesti koji i nije toliko
slavan. Prvenstveno tu mislim na rasizam, segregaciju i zloglasni Ku Klux Klan,
a ovdje lijepo vidimo kako je zapravo u to vrijeme izgledao život izvan velikih
gradova. Bila je to borba, ne samo za crnce, već i za bijele farmere za koje je
jedna loša godina značila propast.
Autorica ovog filma zove se Dee Rees, crnkinja kojoj je ova tema i više nego
poznata jer je odrasla u Tennesseju, a i do sada je snimala filmove kojima je
središnja tema bila borba za ravnopravnost crnačke zajednice u Americi. U
Pariah iz 2011. glavna junakinja je bila 17-godišnja lezbijka afroamerikanka,
čije spolno opredjeljenje njena obitelj i okolina nikako ne mogu prihvatiti,
dok je u Bessie iz 2015. ispričala priču poznate legendarne blues pjevačice
Bessie Smith, koju je sjajno interpretirala Queen Latifah te je bila nominirana
za Zlatni globus. Mudbound je jedan od onih filmova koji se svakako treba
pogledati, šokantna priča iz ne tako davne povijesti najrazvijenije zemlje
svijeta.
Primjedbe
Objavi komentar