Još jedna
teška i mračna drama koja stiže iz Rusije, a onima koji barem donekle poznaju
lik i djelo trenutačno u svijetu možda i najcjenjenijeg ruskog filmaša Andreja
Zvjaginceva, vjerojatno je jasno o čemu pričam. Ženja i Boris moskovski jer par
koji i dalje živi skupa iako se vrlo brzo planiraju razvesti. Jasno je da među
njima više nema ni trunke ljubavi, a oboje su si već našli nekoga sa strane.
Boro s novom curom već čeka novo dijete, a Ženja si je našla bogatog
sredovječnog gospodina. Jedino što ih još drži na okupu je njihov 12-godišnji
sin Aljoša. Odnosi među uskoro bivšim supružnicima su i više nego nesnošljivi,
a sve se to mora odraziti na 12-godišnjaka, koji se osjeća nevoljeno i
neželjeno. Ionako prilično introventni klinac, koji ima tek jednog prijatelja
teško podnosi svađe roditelja, koji bi zapravo najviše voljeli da maloga ni
nema jer bi se na taj način u miru mogli razići i svatko na svoju stranu i
krenuti od nule. No, mališa je tu, sluša teške riječi roditelja i odluči
nestati. Da situacija bude strašnija, Ženja i Boris da malog Alje nema shvate
tek nakon dva dana, poslije čega kreće bjesomučna potraga za 12-godišnjaka
tijekom koje se otkriva sav sjaj i bijeda današnje Rusije.
Odmah da upozorim
za one koji nisu gledali još niti jedan Zvjagincevljev film - njegovi filmovi
obično su dosta sporog tempa, puno ovaj filmski umjetnik u pravom smislu te
riječi pažnje pridaje gradnji atmosfere i izgradnji odnosima među likovima, a
takva je situacija i s Loveless. Veliku pažnju ovaj filmaš pridaje i detaljima,
a njegova su djela obično i više ili manje prikrivene kritike današnjeg ruskog
društva. I sada je Zjagvincev prilično kritičan prema ruskom društvu, možda ne
toliko očito kao u Leviatanu, ali njegov prijezir prema
"novokomponovanoj" tajkunskoj eliti, kršćanskom fundamentalitmu, kao
i današnjim stilom života u kojem se svi trude okolini prikazivati u boljem
svjetlu no što jesu i uljepšavati stvarnost, osjeti se svake minute. Tako Boris
recimo radi u nekakvoj kompaniji čiji je vlasnik preobraćenik, pravoslavni
fundamentalist koji je pustio bradu kao Rasputin pa se i svi njegovi
zaposlenici moraju držati strogog kodeksa. Nema da se netko slučajno razvede,
odmah slijedi otkaz. Ženja je pak klasična sponzoruša, koja je svjesna da s
Borisom baš i nije najbolje tržila. Možda je Boro kao mlad i obećavao, no nije
baš i ispunio očekivanja te žali što je pristala na brak s njim i na rođenje,
bolje bi joj bilo da je pobacila. Naravno da cijele dane provodi u kozmetičkim
salonima kako bi bila što ljepša za svog bogatog 47-godišnjaka, koji se pokazao
kao pravi ulov. Naizgled, Borisu i Ženji naizgled je jedina zajednička osobina
ta što ih boli briga za vlastitog sina, koji im je zapravo težak teret i
najviše bi voljeli da o završi kod onog drugog.
Kako je zbog
posljednjeg filma, već spomenutog Leviatana, u kojem je žestoko kritizirao
korupciju i stanje svijesti u današnjoj Rusiji, Zjagvincev dospio na svojevrsnu
crnu listu pa mu ni vlada, ni ministarstvo kulture nisu htjeli dati ni rublje
za snimanje ovog filma. Srećom pa je Zjagvincev poznato ime u europskim
filmskim krugovima pa su uskočile brojne producentske kuće doslovno iz cijele
Europe, a ni ovaj puta očito nije mogao protiv sebe te je prilično kritičan prema
tamošnjoj policiji, koju prikazuje ne samo kao potpuno nesposobnu, već i
potpuno bezvoljnu u rješavanju iole kompleksnijih slučajeva.
Svjetsku
premijeru Loveless je imao na festivalu u Cannesu, gdje je Zjagvincev dobio
nagradu kritike, a uspješna berba nagrada nastavljena je i u Londonu i
Münchenu. Također, ovaj je film nominiran ne samo za europski film godine, već
i za režiju i scenarij. Loveless je definitivno jedan od najboljih europskih
filmova ove godine (prema najavama i kritikama glavne konkurente mu švedski The
Square i mađarski On Body and Soul još nisam imao priliku pogledati) i ne bi me
iznenadilo da Zjagvincev konačno zasluži i prvu oskarovsku nominaciju. Sve
predispozicije ima: stvarno jako dobar film, nekoliko prijašnjih filmova bili su
vrlo blizu nominacije, ali je do sada zaobiđen, a ujedno i nije omiljen u
zemlji iz koje dolazi, a koja baš i nije omiljena u američkim krugovima
(pitajte Ashgara Farhadija koliko se to isplati). Popis nagrada koje je
Zjagvincev do sada osvajao sa svoja prijašnja četiri filma /Povratak,
Izgnanstvo, Elena i Leviatan) toliko je dugačak da ne bi imalo smisla sve to
nabrajati, no istaknut ću samo najvažnije. To su nominacija za Baftu, tri
nagrade u Cannesu, niz nominacija za europski oscar, pobjeda na Sundanceu i
zlatni lav u Veneciji. Ovaj film nedavno je prikazan i na Zagreb film festivalu
i to u popratnom programu, a koliko se sjećam Zjagvincev je i u Zagrebu
svojedobno osvajao poneku nagradu.
Primjedbe
Objavi komentar