The Straight
Story možda je naizgled i djelo koje se nikako ne uklapa u filmografiju Davida
Lyncha, ova topla i emotivna priča o starcu koji se kosilicom zaputi uzduž
cijelog američkog srednjeg zapada kako bi vidio brata koji je upravo preživio
moždani udar, zapravo je esencija samog Lyncha. Oda običnom, takozvanom malom
čovjeku iz ruralne Amerike, Amerike iz koje je i sam Lynch zapravo potekao i u
kojoj je proveo dobar dio djetinjstva i mladosti, a u jedno i oda jednom
životnom stilu na izumiranju. Posebno je zanimljivo da je Lynch ovaj film
snimio možda i na vrhuncu svoje "čudne faze" (nazovimo to tako),
između Lost Highwaya i Mullholand Drivea, a The Straight Story zapravo
otkriva i Lynchevu nježniju stranu.
Priča o starcu koji je 1994. godine na staroj kosilici krenuo na put dug gotovo
400 kilometara od Laurensa u Iowi do Mount Ziona u Wisconsinu vjerojatno ne bi
zaintrigirala niti jednog drugo filmaša do li Lyncha. Alvin je veteran iz II
svjetskog rata koji živi s mentalno zaostalom kćeri, a s bratom Lyleom u zavadi
je dulje od desetljeća. Kako to obično biva, obojica braće ponosni su starci i
niti jedan nije tijekom tih godina učiniti prvi korak ka pomirenju, no kad
Alvin čuje da je Lyle pretrpio moždani udar, on ga odluči posjetiti. Kako je i
sam bolestan i jedva se kreće, a usput je i pravi stari tvrdoglavac, odluči taj
susret napraviti po svome i unatoč molbama i upozorenjima bližnjih on
krene na put kosilicom.
Lynch je očito u ovoj priči prepoznao toplinu i ljepotu te je perfektno
pretočio u film. Prekrasna je to i melankolična, prava "feel good"
priča, potpuno netipična na Lyncha, čiju su kasniju fazu karijere obilježili
nadrealni i prilično neobični filmovi s dosta nejasnom (a opet genijalnom)
narativnom linijom, filmovi prepuni simbolike. The Straih Story je zapravo i
film prepun mudrosti. Sam Lynch je za ovaj film rekao da je bio možda i
najeksperimentalniji u njegovoj karijeri, no to se zapravo i ne vidi. Film je
snimao točno po ruti po kojoj je pravi Alvin Straight putovao, a Prava priča,
kako su je preveli u nas, zapravo je i jedini Lynchev film u kojem i sam nije
imao prste u scenariju. No, posebna priča ovdje je ipak glavni glumac, veteran
Richard Farnsworth. Iako je i sam bio terminalno bolestan i jedva se kretao,
ovaj (tada) 78-godišnjak prihvatio je ulogu u filmu te je i do današnje dana
najstariji glumac koji je zaslužio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg
glavnog glumca. Nažalost, zbog strašnih bolova koju mu je rak
prostate uzrokovao, Farnsworth si je ubrzo nakon premijere filma oduzeo
život, no The Straight Story film je zbog kojeg će ovaj veteran, koji se dugo
probijao i borio te nikada nije uspio osigurati status kakav je
zasluživao, ostati zapamćen. Njegovog brata utjelovio je još jedan glumac sa
sličnom trnovitom karijerom, Harry Dean Stanton, a kćer igra Sissy Spacek.
Fanove Lyncha koji posebno vole njegove poznatije filmove, ovaj bi film možda
mogao i iznenaditi jer zapravo pokazuje i njegovu drugu, nježniju stranu.
Pokazuje da stari Dave nije samo uvrnuti zajebant čija je glavna intencija
poigravanje sa živcima publike i provokacija. The Straigh Story najbolji je
dokaz da je Lynch pravi emotivac, čovjek s osjećajem za tzv. "malu
priču" i "male ljude" i autor koji iz naizgled ne toliko
zanimljive i ne toliko neobične priče može isplesti djelo koje svakoga mora
dirnuti. Prekrasan film o ljudskom karakteru i o snazi ljudske volje kojem
vrijedi još jednom dati šansu i prisjetiti ga se ukoliko ga se nekad gledalo pa
zaboravilo ili po prvi puta otkriti nježniju stranu kultnog filmaša kao što je
David Lynch.
Primjedbe
Objavi komentar