Baš kad
pomisliš da je nemoguće kako postoji još neki film o II svjetskom
ratu koji bi te mogao pretjerano iznenaditi ili šokirati, pojavi se
ovo. I totalno te izuje iz cipela od šoka. Wolyn je potpuno šokantna
i tragična, ali ujedno i istinita priča o groznim događanjima za
vrijeme II svjetskog rata u Voliniji, danas pokrajini u Ukrajini,
koja je uoči rata bila sastavni dio Poljske. Priča počinje u sam
osvit rata, Poljaci i Ukrajinci, koji su većina ondje, žive u miru.
Osjećaju se trzavice još od I svjetskog rata kad je ova pokrajina i
pripala Poljskoj, no ljudi se međusobno vjenčavaju, piju skupa, sve
što rade normalni ljudi u mirnodopsko vrijeme.
No, kako
kreće rat, tako raste i nacionalna netrpeljivost. Prvo u ovu
pokrajinu upadaju Sovjeti, koji odmah bogatije seljake šalju u
Sibir, a zatim stižu nacisti, koji na piku imaju prvenstveno Židove,
ali ni ostali nisu ostavljeni na miru. Kako se rat bliži kraju,
Nijemci se polagano počinju povlačiti s ovog terena i Ukrajinci
odlučuju stvari uzeti u svoje ruke i krenuti u osvetnički pohod nad
Poljacima. Naravno da im Poljaci nisu ostali dužni te su i oni iz
osvete masakrirali velik broj ukrajinskih civila, a naravno da su
glavni huškači na obje strane bili svećenici. Umjesto da šalju
poruku mira, oni su, kao i gotovo uvijek kroz povijest, dodatno
napaljivali ljude jedni na druge, sreća pa nisu ovi imali tenkove da
mogu na njih bacati cvijeće.
Prema
podacima koji se mogu pronaći na Wikipediji, od ožujka 1943. pa do kraja 1944. Ukrajinci su
u Voliniji i istočnoj Galiciji masakrirali više od stotinu tisuća
Poljaka, dok su Poljaci iz osvete pobili između 10 i 15 tisuća
Ukrajinaca tijekom istog perioda. Grozan događaj o kojem je ugledni
poljski filmaš Wojciech Smarzowski snimio stvarno moćan film,
u kojem se prati sudbina jedne djevojke tijekom četiri paklene ratne
godine. Moram priznati da nakon prvih pola sata filma nisam mogao ni
zamisliti da me očekuje ovakvo strašno putovanje, a Mržnja je
jedan od onih filmova koje bih preporučio svakome.
Nakon ovog
filma jednostavno se moraš osjećati tužno i šokirano, a iako smo
se već tisuću puta kroz povijest uvjerili kako je vrlo lako da se
ljudi od mirnih i poštenih seljaka koji mukotrpno rade da bi
prehranili obitelji preko noći pretvore u čudovišta koja su
spremna vršiti najgore moguće zločine nad svojim susjedima, uvijek
iznova ovakvi filmovi moraju čovjeka potresti. Odmah da upozorim da
je ovaj film iznimno okrutan. Baš okrutan, no ta okrutnost i
svirepost u ubijanju ljudi svjesno je tu stavljena kako bi kod
publike izazvala šok, a ja sam živi svjedok da je Smarzowski u tome
i više nego uspio. Ovo je jedan od onih filmova koji zaslužuju da
postanu dijelom lektire i žao mi je što hrvatska kinematografija
nije još snimila niti jedan ovakav povijesni spektakl koji nije
politički obojen i koji, bar mi se tako čini, prikazuje realnu
sliku tog užasnog stanja na terenu. Nažalost, imamo kvalitetnog
materijala za napraviti nešto slično jer Sedlarovi Četveroredi ili
kako su se zvale već te gluposti su čista politička propaganda i
negledljivi kič i trash. Ako mogu Poljaci, gdje je na vlasti još
desnija vlada nego kod nas napraviti jedan takav realan i potresan
film s pričom koja je zapravo toliko univerzalna i lako shvatljiva
od Istočnog Timora pa do Abesinije, zašto ne bismo i mi mogli tako
nešto?
Naravno, iz
aviona je vidljivo da je ovdje riječ o prilično visokobudžetnoj
produkciji, a isto tako je posve jasno da Ukrajinci i nisu bili
posebno oduševljeni s ovim filmom. Odmah su ga nazvali čistom
propagandom i zabranili njegovo prikazivanje u Ukrajini, optuživši
redatelja filma da je ove stravične događaje prikazao prilično
jednostrano {što i nije istina, prikazani su i poljski masakri
Ukrajinaca, doduše u manjoj mjeri, ali su prikazani}. Film je potom
trebao imati ukrajinsku premijeru u poljskoj ambasadi u Kijevu na
koju su bili pozvani i ukrajinski predsjednik i premijer, no
projekcija filma je u posljednji čas otkazana zbog opasnosti od
nemira desnice (nekako mi je poznata ova situacija). S druge strane,
i poljski i njemački povjesničari i kritičari (i to ne isključivo
oni s desničarskim i nacionalističkim pedigreom) film su opisali
kao faktografski prilično točan. Što je sad tu prava i precizna
istina, stvarno ne znam, postoje dokumenti, ako nekoga zanima
povijest, eto mu zanimljive tematike za izučavanje i istraživanje,
ja se ovdje ponajprije želim baviti filmom. A Wolyn je stvarno
izvrstan te ujedno iznimno kontroverzan i potresan film.
Primjedbe
Objavi komentar