Muškarci i žene danas jednako zarađuju u tenisu, barem na onim
najvećim Grand slam turnirima koliko znam, a to je čak dovelo do toga da
se muški tenisači bune jer smatraju da nije fer da tenisačice zarađuju
jednako kao i oni pošto na terenu provode puno manje vremena jer one
igraju na dva, a oni na tri dobivena seta. Nagrade za osvajača ili
osvajačicu Wimbledona ove je godine iznosio čak 2,2 milijuna funti, dok
je recimo prije točno 45 godina osvajač Wimbledona osvajao 5000 funti, a
osvajačica dvostruko manje. Na ostalim turnirima razlika je bila još
izraženija, a to je dovelo do toga da te godine tenisačice odluče
bojkotirati turnire i osnuju same svoju federaciju kako bi barem
približno jednako zarađivale.
Kolovođa te "pobune" bila je
tada ponajbolja tenisačica, Billie Jean King, a bila su to još uvijek
vremena kad se smatralo da je ženama mjesto u kuhinji. I dok su se žene s
reketom borile za svoja prava, svi su ih gledali s podsmjehom, a na
ideju za dobru zaradu došao je tada 55-godišnji Bobby Riggs, nekadašnji
profesionalac i osvajač Wimbledona. Nakon profi karijere Riggs se odao
kocki, raznim muljažama i sličnim zanimacijama te se dosjetio da bi
mogao zaraditi ako u šestom desetljeću života svlada najbolju tenisačicu
svijeta, a usput bi i dokazao da žene nikako ne mogu biti ravnopravne
muškarcima. Kako su Amerikanci majstori show businessa i u svemu vide
priliku za dobru zaradu, tako je i ovaj muško - ženski meč, odnosno "The
Battle of Sexes" kako je nazvan, bio idealna prilika za punjenje
džepova te je postao i najgledaniji teniski meč u povijesti.
I u istoimenom filmu redateljskog dvojca Jonathan
Dayton - Valerie Faris, najpoznatijeg po genijalnom Little Miss Sunshine
fino je prikazana ta šovinistička atmosfera. Većina je s podsmjiehom
prema ženama i samoj Billie Jean ispratila ovaj meč, a ovaj iskusni
redateljski dvojac fino nas vodi kroz ovu biografsku priču. Glavne uloge
pripale su očito novoj ljubimici Amerike, Emmi Stone te Steveu Carrellu
(čija je sličnost sa stvarnim Briggsom zapanjujuća), a njih su oboje
već nominirani za Zlatni globus za najbolje glavne glumce u mjuziklu ili
komediji (iako ovo nije ni mjuzikl ni komedija, no dobro). Riječ je o
zanimljivom filmu, no ništa više od toga. Autorski dvojac ovaj se puta
nije ni blizu toliko razigrao kao u Maloj miss Amerike, sasvim i logično
jer ipak je riječ o pravim ljudima ovdje i o povijesnom događaju, no
onima koji vole tipične holivudske zabavne i pitke filmove koji klize lagano kao šibenska travarica niz grlo, ovo bi
trebalo biti sasvim OK, kao i meni samom.
Film sam po sebi nije
ništa spektakularno, no svakako je zabavan za gledanje i ima dvije
sasvim dobre uloge. Dobre, ali nisam siguran da su baš tako dobre za
oskarovsku nominaciju i nekako sam uvjeren da će oboje biti zaobiđeni.
Tu posebno mislim na Emmu Stone, koja je po mom skromnom sudu prošle
godine potpuno nezasluženo pokupila ovu nagradu pokraj fantastične
Isabelle Huppert u Elle Paula Verhoevena. Bila je to najbolja ženska
uloga u jako, jako dugo vremena, a lijepo je za vidjeti da posljednjih
godina stvarno ima sve više i više izvrsnih jakih ženskih likova, a
posljedično tome i uloga. I to ne samo u Hollywoodu, već i u ostalim
kinematografijama. Tako žene, više se ne možete žaliti da ste samo
ukrasi u filmu. Ili u tenisu.IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar