Veronica je
žena srednjih godina iz bogate obitelji, čiji se život u sekundi potpuno
promjeni. Jednog dana ova gospođa u vožnji nekoga udari s autom, a nakon kraćeg
premišljanja odlučuje zbrisati s mjesta nesreće. Ni ne zna žena koga je
udarila, čovjeka ili pseto, no u prvi tren to je previše i ne zabrinjava. No,
kako vrijeme prolazi, to je počinje sve više i više proganjati i dovoditi do
ludila i paranoje. Autorica ovog filma je Lucrecia Martel, koja je sljedeći
dugometažni film nakon Bezglave žene izbacila tek 2017. godine. U međuvremenu
je snimala tek kratke igrane i dokumentarne filmove, unatoč tome što je ovaj
film kritika obožavala.
La Mujer sin cabeza premijeru je imala na festivalu u Cannesu, a film je te godine u Argentini odnio nagrade za najbolji film, režiju i scenarij. Snimljena pomalo u bergmanovskom psihoanalitičkom stilu, ova spora psihološka drama čisto je istraživanje stanja koje se odvija u ljudskoj psihi nakon što učini djelo s kojim se jako teško nosi. Veronica s grižnjom savjesti i krivnjom kako vrijeme protječe sve teže se uspijeva boriti, a u središtu priče ovdje je možda i najveća moralna dilema - priznati nedjelo i nositi se s posljedicama ili čuvati svoju tajnu duboko u sebi te nemirno snivati svake noći. Ne mogu reći da me ovaj film pretjerano oduševio jer je mrvicu prespor za moj ukus, no lani ga je BBC uvrstio na listu 100 najboljih filmova 21. stoljeća tako da je svakako riječ o zanimljivom ostvarenju.
Primjedbe
Objavi komentar