Moram
priznati da mi nakon gledanja ovog filma odlazak zubaru više nikada nije bio
isti. Ako se dobro sjećam Maratonca sam prvi puta pogledao još kao klinac od
kojih 14 ili 15 godina, a od onda mi je u sjećanje duboko urezana scena u kojoj
maratonac Dustin Hoffman završi kod zubara Laurencea Oliviera. I poslije toga
sam ovaj film pogledao vjerojatno još nekoliko puta, no scena u kojoj
nacistički bjegunac Szell kojeg je sjajno utjelovio i danas najpoznatiji
filmski Hamlet, Olivier, buši Dustinu zdrave zube, svaki put me smrzne. Tako i
dalje kad idem zubaru, uvijek negdje u podsvijesti strahujem da će mi vrata
ordinacije otvoriti sjedokosi starac, osmijehnuti se i reći samo izvolite i
sjedite. Srećom, to se još nije dogodilo i do sada sam izbjegao takvu torturu,
no nikad ne znaš, vjerojatno ni Hoffman nije sanjao da će ga ikad takva sudba
zadesiti, pa eto.
I bez ove
scene koja je jedna od onih koje se urezuju u pamćenje, Maratonac je jako dobar
film koji danas uživa u kultnom statusu, gotovo pa bi se moglo reći tipični
izdanak američkog realizma iz 70-ih godina. U ovom filmu pomalo se osjeti i
filmoirovski štih iz 40-ih i 50-ih godina, a iako iz današnje perspektive neki
dijelovi priče i neke scene možda i djeluju mrvicu nategnuto, Maratonac
svejedno zaslužuje mjesto na listi ponajboljih ostvarenja 70-ih godina.
Scenarij za Maratonca po svom je romanu napisao poznati pisac i dvostruki
oskarovac (Butch Cassidy and Sundance Kid i Svi predsjednikovi ljudi) William
Goldman, a režije se primio podjednako ugledni John Schlesinger (Ponoćni
kauboj). Zanimljivo je da su dmah nakon izlaska filma, neki od kritičara
Maratonca prozvali židovskim filmom osvete.
To bi se
doista moglo i reći jer glavni negativac ovdje je odbjegli fikcionalni nacist i
jedan od glavnih mučitelja iz Auschwitza doktor Szell, poznat kao i
"Weisse Angel" (bijeli anđeo). Reference na stvarnog anđela smrti
Josefa Mengelea i više su nego očite, a film počinje scenom u kojoj se
ostarjeli Židov iz New Yorka i ostarjeli Nijemac za kojeg se poslije ispostavi
da je Szellov brat krenu naganjati automobilima. Obična ulična čarka između dva
čangrizava djeda dovede do nesreće u kojoj obojica poginu, a skupa sa Szellovim
bratom izgori i ključić od sefa u kojem su nacisti sakrili blago ukradeno
Židovima. "Jewploatation" filmom ovo bi se moglo nazvati i jer je i
sam pisac Goldman Židov, redatelj Schlesinger je Židov, a i naš glavni junak
Dustin "Babe" Hoffman također je Židov. Tako da se i zbog toga ova
potjera za fikcionalnim nacističkim zločincem može gledati i kao trenutak
osvete nad ljudima koji su toliko patnje i smrti donijeli njihovom narodu.
Dustin Hoffman ovdje igra doktoranta povijesti po imenu Thomas "Babe" Levy (eto, i u filmu je Dača Židov), koji slobodno vrijeme voli provoditi džogirajući. Sasvim slučajno on se uplete u ovu nacističku zavjeru. Na putu zloglasnog Szella, Dustin se nađe nakon što mu je ubijen brat, inače tajni agent, no ovaj film ponajprije će ostati upamćen upravo po nacistu Szellu, jednom od najzloglasnijih zlikovaca u povijesti filma. Olivier je za ovu ulogu bio nominiran za Oscara, a njegov je lik svrstan među 25 filmskih zlikovaca svih vremena. I Hoffmanov lik oduvijek je bio omiljen jer je to jedan od likova običnih ljudi koji završe u neobičnim i smrtonosnim situacijama i nekako se lako s njim identificirati. Zanimljivo je da je u prvotnoj verziji filma famozna scena bušenja zubi bez anestezije bila još grafičkija i eksplicitnija, a nakon što je publika prilikom prvih projekcija negodovala i ostala u priličnom šoku, odlučeno je da se te scene torture izbliza ipak izbace. Možda i bolje, tko bi tek nakon toga ikad više išao kod zubara.
Primjedbe
Objavi komentar