Ako se dobro sjećam, legendarni Seinfeld bila je prva humoristična serija koja je pokušala progurati koncept serije u kojoj se ništa ne događa. Seinfled i drugovi u toj zamisli ne samo da su uspjeli, već je to, po meni, i do danas ponajbolja humoristična serija svih vremena, s kojom se bilo koja serija može mjeriti po bizarnosti i apsurdnosti, no teško je baš reći da se u životima Jerryja, Georgea, Elaine ili Kramera baš ništa ne događa. Događaju se njima svakakve budalaštine, koje dobrim dijelom i sami proizvode, a gegovi iz te serije i danas se prepričavaju. Po briljantnosti i genijalnosti No Activity se ni u kom slučaju ne može mjeriti s bevzremenskim Seinfeldom, uz čije se avanture može smijati i nakon desetog gledanja, no po neaktivnosti, odnosno po tome da se u seriji stvarno ništa ne događa No Activity je otišao još i korak dalje.
No Activity je humoristična serija u kojoj praktički nikakvih aktivnosti nema. U većini scena obično po dva lika razgovaraju o najrazličitijim temama, nema tu stvarno nikakve akcije ili uzbuđenja, a serija je opet nekako dobra i duhovita. Odmah da upozorim, ovdje je riječ o prilično crnom humoru, brutalnom, neukusnom, politički nekorektnom, a neki bi rekli pomalo i bolesnom. To zapravo i ne čudi kad se zna tko stoji iza ove serije - Will Ferrell i Adam McKay, kraljevi neukusnog i prljavog humora 21. stoljeća. Oni koji su se smijali recimo na Prijatelje ili takve serije, onda bolje neka zaobiđu ovu bolesnoćicu od serije, koja je ujedno i iznimno satirična, sarkastična i cinična.
No Activity nastao je prema istoimenoj nagrađivanoj australskoj seriji, koju je i u Americi pripremio isti autorski dvojac - Patrick Brammal i Trent O'Donnell. O'Donnell je i ovdje režirao sve epizode, a Brammal, osim što je napisao scenarij ili neku vrstu scenarija pošto mi ovo djeluje prilično improvizirano u stilu Saturday Night Live, i glumi jednu od dvije glavnih rola. Njegov lik, detektiv Cullen sa svojim parnterom Tolbeckom, praktički cijelo vrijeme sjedi u autu i nadzire stanje u luci u San Diegu. Njih su dva raspoređeni za nadzor jer imaju dojavu da meksički kartel ondje sprema veliku isporuke droge, no to se, pogađate, ne događa. Tu su i dva sitna kriminalca koja imaju zadatak čekati u skladištu, a kako jedan od njih u prvoj epizodi nastrada, ubrzo ga mijenja drugi. Imamo i dvije djelatnice u dispečerskom centru policije, dva nižerangirana člana kartela koji kopaju tunel i priglupog zaštitara u luci. I nitko od njih zapravo apsolutno ništa ne radi. Kao neka moderna poremećena verzija Godota, u kojoj likovi jedni drugima pričaju ono što ovaj drugi zapravo i ne želi čuti i znati.
Pojavljuju se tu kao gosti i
mnogi poznati tipovi, kao Will Ferrell, koji se pojavljuje u drugoj
epizodi, ali nakon toga ostaje stalni član ansambla. Tu je i J. K.
Simmons u ulozi djelatnika unutarnje kontrole policije s potpuno
bolesnom pričom, ali i još nekoliko više ili manje poznatih faca koje se
pojave u manjim ulogama. Situacija je u ovoj seriji i više nego
apsurdna, razgovori između likova su obično na rubu idiotizma, a teme o
kojima ovi budalaši pričaju stvarno su bolesne. Ponekad možda i previše.
Ne znam, meni se ovaj koncept pokazao kao prilično zanimljiv, ima tu
stvarno duhovitih i smiješnih trenutaka i scena, dok neke od scena
iskreno i nisu pretjerano uspjele. Prva epizoda čak mi nekako djeluje
najslabije, no kad se u drugoj pojavi Will Ferrell, onda se i situacija
mijenja.
Will ovdje igra tipa koji nigdje ne radi već godinama, a gažu s kartelom mu sredi njegova djevojka, odnosno majka tipa s kojim on provodi vrijeme u luci dok čeka da se pojave kartelaši. U ovoj seriji Ferrell je u velikoj formi, a ujedno je još jednom pokazao da najbolje funkcionira u uvjetima čiste improvizacije i pričanja o totalnim bolesnoćama i budalaštinama. Dobro ga prate i ostali likovi, posebno je apsurdan trenutak životne ispovijesti J. K. Simmonsa (Whiplash, Oz...). Ova serija se za mene pokazala kao maleni dašak svježine u svijetu komedije, a posljednji put tako sam se smijao valjda na prošlogodišnju seriju komičara Louisa C.K.-a "Horace i Pete". Iako zapravo ove dvije serije i nemaju puno veze, osim što se u obje puno priča, a malo se toga zapravo događa, mogao bih ih usporediti upravo po toj svježini i relativno originalnom konceptu, a tu je i odlična, ali ipak potpuno različita "Atlanta". Nadam se da će ovo ići i dalje, iako sam svjestan da je ovdje riječ o humoru koji nije za svakoga. No, ja volim ovakve bizarne situacije i humor bez granica u kojemu se sprdaju i zajebavaju bez ikakvih kočnica i granica, a za političku korektnost i obzir tu nema ni najmanje mjesta.
U drugoj sezoni nije se tu previše konceptualno promijenilo, opet se uz šest glavnih junaka, odnosno dva policajca koji i dalje u autu čekaju raciju, dvije zaposlenice dispečerskog centra te dvojac nad kojim se racija i provodi, povremeno pojavljuju i neki gostujući likovi. Nažalost, više nema Ferrella, oni koji su gledali prvu sezonu znaju i zašto, a njegov nedostatak se osjeti. Doduše, Ferrell i McKay su i dalje producenti ove bizarne serije koja i dalje ima duhovitih i potpuno ludih trenutaka, no nažalost nešto manje nego u premijernom izdanju. Najveća novost u trećoj sezoni koja se pomalo iznenađujuće pojavila što ipak kreću neke aktivnosti, no nemojte očekivati sada neka čudesa. Glavni likovi i dalje su tu, ponovno se vraćaju neki likovi od ranije, a gostuju opet i neke nove poznate face. Ima "No Activity" i dalje svojih svjetlih trenutaka, no i dalje je to više na razini druge, a ne prve sezone.
Primjedbe
Objavi komentar