Švedska
je danas jedna od onih zemalja koje su zasigurno visoko pri vrhu
"mokrih snova" onima koji se spremaju zbrisati negdje u
inozemstvo, no ne tako davno i sama je Švedska bila zemlja iz koje
se bježalo glavom bez obzira. Još početkom prošlog stoljeća svi
koji su mogli iz Švedske su se slijevali prema Americi, a oni kojima
je Amerika bila predaleka i nisu imali para da bi platili vožnju
preko oceana, spuštali bi se malo južnije, u Dansku. Takva je
sudbina zadesila i junake ovog filma koji je prije točno tri
desetljeća dobio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog
područja, dok je legendarni Max von Sydow bio nominiran za najboljeg
glumca. Skupa s Maxom, koji je ovdje utjelovio siromašnog ostarjelog
udovca Lassea, na danski otočić Bronholm zaputio se i njegov 12-13
godišnji sin Pelle.
U
Dansku je ovaj dvojac stigao kako bi pronašao posao i zaradio kako
bi preživjeo, no kako je Lasse već dosta star, a Pelle premlad, i
nemaju previše izbora nego prihvatiti ono što se nudi. Tako ih uzme
vlasnik farme, no život u Danskoj i nije se za njih pokazao kao ono
što su očekivali. Od jutra do mraka rade za hranu i smještaj {otac
i sin žive u štaglju s kravama}, a praktički svi se prema njima
odnose kao da su niža rasa. Izbjeglice ni tada očito nisu bile na
cijeni, a posebnu tortutu jadni Pelle mora prolaziti u školi gdje ga
ostali klinci maltretiraju, gnjave, vrijeđaju i provociraju. Unatoč
gruboj realnosti Pelle ne prestaje sanjati da će jednog dana on i
tatko ipak imati pristojan i dostojanstven život, a njegova je želja
otići u Ameriku i tamo ostvariti američki san.
Ovaj
je film snimljen prema istoimenoj drami danskog književnika Martina
Andersona Nexoa iz 1910. godine, koja je godinama bila jedna od
najpopularnijih knjiga u Skandinaviji. Režije se prihvatio Danac
Bille August, koji je kasnije relativno uspješnu karijeru ostvario i
u Hollywoodu, no Pelle je ipak djelo po kojem će ga se pamtiti.
Zanimljivo je kako je glavnu ulogu mladog Pellea u konkurenciji više
od tri tisuće klinaca dobio dječak koji se upravo tako i zvao.
Sudbina se tako poigrala pa je Pellea osvajača odigrao klinac po
imenu Pelle Hvenegaard, koji je za ovu ulogu dobio nagrade za
najboljeg mladog europskog glumca, no kasnije se nije posvetio
glumi.
Pelle je premijeru imao na festivalu u Cannesu, gdje je osvojio zlatnu palmu i ta mu je nagrada zapravo bila odskočna daska za daljnje festivale i uspjehe. Dobio je i zlatni globus, britanska akademija ga je nominirala za najbolji neengleski film, a zanimljivo je kako je ovaj film Danska nominirala za Oscar, ispalo je da drugu godinu zaredom najprestižnija filmska nagrada odlazi baš u Dansku pošto je godinu ranije istu nagradu osvojila Babetteina gozba Gabriela Axela. Pomalo je nevjerojatno da je ovo ujedno bila prva nominacija za Oscara Maxu von Sydowu, čovjeku koji je glumio u bezbroj kultnih filmova Ingmara Bergmana, a bio je aktivan sve do smrti u dubokoj starosti. Stari Max kojeg se mnogi najbolje sjećaju kao patera Merrina iz Egzorcista, cara Minga iz Flasha Gordona ili kralja Osrica u Conanu u karijeru je nanizao više od 160 uloga, a prije nekoliko godina još je jednom bio nominiran za Oscara, no uzalud.
Osvajač Pelle još je jedan od primjera pravog filmskog realizma, gruba i okrutna životna drama smještena u drugu polovicu 19. stoljeća. U vrijeme kad ni Švedska, ni Danska nisu bile ni sjena naprednih i razvijenih zemalja kao što su danas. Iako je feudalizam bio stvar prošlosti, većina ljudi nije živjela puno bolje od kmetova samo nekoliko desetljeća ranije. Seljaci bezemljaši bili su osuđeni na gotovo pa robovski rad po farmama, dok je gospoda u dvorcima uživala i jebala što je stigla. Ipak, ma koliko život bio težak, kad su dječački snovi veliki onda je očito sve moguće.
Primjedbe
Objavi komentar