Mnogi se sjećaju filma "Tango i Cash", akcijske zafrkancije sa Silvestrom Stalloneom i Kurtom Russellom, koji smo vjerojatno svi, barem muški dio populacije, voljeli kao klinci. Taj je film možda i najpoznatiji film koji je režirao poznati ruski autor Andrej Končalovski, danas 80-godišnjak, koji i dalje ne posustaje i koji se nakon raspada Sovjetskog saveza vratio iz Amerike, gdje je uz Tanga snimio još nekoliko više ili manje uspješnih filmova (prvi mi na pamet pada Runaway Train s Jonom Voightom). U domovini je 90-ih Končalovski, inače stariji brat također poznatog redatelja Nikite Mihalkova, nastavio graditi karijeru, no filmovi koje je ondje snimio većim dijelom su potpuna suprotnost "Tangu i Cashu".
Najbolji primjer upravo je njegov posljednji film - Raj, neobična i pomalo filozofska ratna drama za koju je dobio Srebrnog lava za najbolju režiju na festivalu u Veneciji i za koju je u domovinu pokupio dvije najvažnije nagrade, struke i kritičara za najbolji film i najbolju režiju. Naziv ovog filma prilično je ironičan jer se njime misli i na raj na zemlji koji su za Nijemce zamislili nacisti, i na raj na zemlji koji su Rusi osmislili za komuniste, a u onom pravom, kršćanskom raju završit će i jedan od triju glavnih protagonista ovog filma. U Raju imamo tri glavna lika, čiji se putovi sreću u užasnom vremenu II svjetskog rata. Jedan od njih je Jules, francuski kolaborator koji radi za Gestapo te po Parizu traži i hvata Židove kako bi ih mogao poslati u logor. Druga je Olga, ruska aristokratkinja koja je pred komunistima pobjegla u Pariz, gdje je za vrijeme rata neko vrijeme skrivala židovsku djecu pa je završila u Julesovim rukama, a ubrzo i u logoru. Treći bitan lik ovdje je Helmut, mladi potpukovnik SS-a također aristokratskog podrijetla, koji je prije rata studirao slavistiku, a sada je poslan u Aušvic kako bi nadgleda rad zapovjednika logora pošto Himmler sumnja da dobar dio njih krade zlato i ostale vrijedne stvari Židovima i zadržava ih za sebe. On i Olga upoznali su se prije desetak godina u Italiji i od tada je on opsjednut njom, a kad je prepozna u logoru odluči je spasiti i plan im je pobjeći u Južnu Ameriku.
No, ono što je najveća posebnost ovog filma je način na koji je on snimljen. Uz to što se prati gore opisana radnja, vidimo i troje glavnih likova kako kao da su na policijskom ispitivanju iznose motive svojih ponašanja i radnji. Iznose i svoje životne priče, odnosno poglede na život te pokušavaju objasniti zašto su se našli pred tim sudom i pokušavaju dokučiti koji su ih postupci ondje doveli. Tako Končalovski recimo preko lika Helmuta pokušava shvatiti zašto i kako su Nijemci preko noći prigrlili nacistički pokret i kako su praktički do njegovog posljednjeg dana bili precizni u izvršavanju plana holokausta unatoč tome što su već bili svjesni da će rat izgubiti i da su zapravo u tom ratu bili na krivoj strani.
Takav neobični koncept prilično mi se svidio i po njemu je film dosta originilan, a specifičan je Raj ne samo po tome što je snimljen u crno-bijeloj tehnici, već određeni dijelovi filma snimljeni su tehnikom kojom su se snimali filmovi potkraj 30-ih i početkom 40-ih godina. Ovaj je film bio i ruski kandidat za Oscara ove godine, no nije uspio ući u krug nominiranih, a u njemu ulogu Olge igra i poznata ruska glumica i supruga Končalovskog, Julija Visockaja. Julija je za ulogu Olge dobila nagradu za rusku glumicu godine, a bila joj je to prva uloga nakon čak šest godina pauze. Kako bi dodatno pojačao dojam, Končalovski je koristio i ponešto pravih fotografija iz Auschwitza, a Raj se pokazao kao prilično neobično i zanimljivo koncipiran film, kojeg je bilo zanimljivo gledati.
Primjedbe
Objavi komentar