Svjestan sam
da je možda glupo pisati preporuku za film koji su vjerojatno svi barem jednom
gledali u životu, no nedavno sam ponovno pogledao Scorseseovog Taksista i
mislim da me oduševio još i više nego prijašnjih tri ili četiri puta koliko sam
ga gledao, a istovremeno mi je i svojevrsni izazov pisati o filmu o kojem su
već napisane tisuće i tisuće stranica. Taksist je jedan od onih filmova kod
kojih sa svakim novim gledanjem možeš pronaći nešto novo, a ovaj puta ponajviše
sam ostao fasciniran Scorsesevom režijom i još jednom sam dobio potvrdu da je
ovaj film možda i vrhunac američkog modernizma. Također, Taksist je ogledni
primjer zenita američkog realizma 70-ih te je očito da je snimljen pod snažnim
utjecajem francuskog novog vala. Taksist je za mene najbolji film koji je
Scorsese ikad snimio, a fantastično je što je za vrijeme njegovog snimanja imao
samo 32 godine. Sedamdesete su bile godine u kojima su filmaši imali daleko
najveću slobodu i bilo je to vrijeme kad su u mainstream ulazila čak pomalo i
avangardna remek-djela kao što je upravo Taksist, Copollina Apokalipsa danas,
Mallickova Pustara ili Ciminov Lovac na jelene. Jednostavno mi je nemoguće
zamisliti da takvi filmovi danas nastanu, iako bi bilo pogrešno reći da i danas
nema jako dobrih i sjajnih filmova, no za mene su ipak 70-e bile godine u
kojima je američki film doživio svoj vrhunac i nikad poslije nije se uspjelo
doći blizu tog ideala, možda tek nakratko u prvoj polovici 90-ih.
Priča Taksista svima je vjerojatno i više nego dobro poznata. Travis Bickle
vijetnamski je veteran, mentalno nestabilan i u problemima s nesanicom pa se
odluči zaposliti kao noćni taksist. New York u kojem živi gadi mu se zbog
njegove prljavštine, kriminala i silne gadosti koja se ondje dešava pa si
Bickle da zadatak očistiti svoj grad od te prljavosti. Paralelno s tim on
postaje opsjednut s Betsy, lijepom plavušom koja je zaposlena u stožeru
predsjedničkog kandidata, koju će on pokušati fascinirati atentatom na tog
istog predsjedničkog kandidata. Nakon što ga ona odbije (stvarno čudno da ga je
odbila kad ju je na čvenk odveo u porno kino na švedski akcioni), Travis
potpuno izgubi vezu s realnosti, što se dodatno potencira kad upozna
12-godišnju prostituku i umisli si da je njezin spasitelj.
Isto kao što mislim da je Taksist najbolji Scorseseov film, isto tako mislim da
je Travis Buckle najbolja uloga u karijeri Roberta De Nira. Svaka čast Bobbyju
i na ulogama za koje je dobio Oscara (Vito Corleone u Kumu i Jakea La Motte u
također Scorseseovom Razjarenom biku) i za sve ostale velike uloge, no moj je
dojam da je ovo ipak uloga koja mu je obilježila karijeru i u kojoj je bio
najbolji. Uloge sociopata i mafijaša nekako su i obilježile De Nirovu karijeru,
koja je u zadnjih 15, 20 godina u teškoj silaznoj putanji, no ovaj je vrsni
glumac u 70-im, 80-im pa i 90-im naredao niz sjajnih uloga. Tu je i tada
12-godišnja Jodie Foster koja je već s ulogom maloljetne prostitutke Iris
pokazala da se na nju u budućnosti ozbiljno mora računati, kao i Harvey Keitel
u ulozi njenog svodnika. Bilo bi nepošteno zaboraviti i scenarista ovog filma,
Paula Schradera, koji je napisao i sljedeći Scorseseov megahit (Razjareni bik),
a možda i ključnu ulogu za nastanak ovog filma kakvog ga danas imamo priliku
gledati odigrao je još jedan poznati američki modernist, Brian De Palma.
Upravo je on
upoznao Schradera i Scorsesea, a zajednička im je ideja bila da snime film uz
koji će gledatelj imati osjećaj da je u stanju između sna i jave, upravo u onom
stanju u kojem se nalazi glavni protagonist, koji zbog depresije i PTSP-a
mjesecim ne može spavati. Kao što je poznato, Scorsese je u dobar dio svojih
filmova volio ubacivati i kršćanske simbolike (malo je nedostajalo da nam Marty
ne ode u popove, kakva bi to tragedija bila) pa tako i ovdje u samom liku
Bicklea ima dosta simbolike. On kao neki anđeo osvetnik ili sam bog želi
pročistiti grad od prljavštine i od ološa, zaštititi nedužne, kazniti ohole, no
najveća je ironija što ne primjećuje da je upravo on i jedan od tih tipova koje
prezire.
Zanimljivo je
i kako je Bickleov lik djelomično zamišljen po tipu koji je nekoliko godina
ranije ustrijelio predsjedničkog kandidata Georgea Wallacea, a pripremajući se
za ovu ulogu De Niro je puno čitao njegov dnevnik. Također, kako bi što bolje
ušao u ovu ulogu, neko je vrijeme i radio kao noćni taksist ne samo u New
Yorku, nego i u Rimu, gdje je snimao Novecento. Odmah čim je izašao, Taksist je
izazvao brojne kontroverze, posebno zbog svog nasilja, ali i besperspektivnog i
pomalo nihilističkog duha glavnog (anti)junaka. Također, mnogi su se zgražali
kad su vidjeli 12-godišnju Foster u ulozi prostitutke, no zanimljivo je kako je
prije snimanja ona morala proći psihološke provjere da bi se utvrdilo je li
emocionalno zrela i spremna za takvu ulogu. Dodatne kontroverze su se pojavile
nekoliko godina kasnije kad je John Hinckley, tip opsjednut ovim filmom i
Travisom Bickleom pokušao ubiti tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda
Reagana. Baš kao i Bickle u filmu, Hinckley si je složio irokezu i uputio se
ubiti prezidentea i to kako bi impresionirao Jodie Foster u koju je bio
zaljubljen. Da situacija bude strašnija, tip je oslobođen jer je proglašen
ludim i strpan negdje u ludaru, a tijekom suđenja se i puštao cijeli
film.
Iako je Taksist te godine dobio Zlatnu palmu u Cannesu, nije potvrdio niti jednu nominaciju za Oscara. Ni onu za najbolji film, ni De Niro za glavnu ulogu, ni Foster za sporednu ulogu, kao ni Bernard Herrman za filmsku glazbu. Da stvar bude gora Scorsese nije bio niti nominiran za Oscara, a kao što svi znamo ovaj veliki, veliki američki redatelj jedinog je Oscara dobio za remake - Departed. Pomalo žalosno da čovjek koji je snimio toliko važnih i velikih filmova najvažniju nagradu dobije za nešto što ne spada ni blizu vrha njegovog opusa, no dobro znamo koliko akademija voli kompenzirati pa ništa čudno. Da situacija bude još bolja, iste godine kad i Taksist stigla još dva podjednako briljantna filma - Mreža i Svi predsjednikovi ljudi. No, niti jedan od tih filmova također nije dobio Oscare (barem ne u onim najvažnijim kategorijama - najbolji film i režija), nego je ta čast pripala - Rockyju. Svaka čast Stalloneu i priči o boksaču iz Philadelphije (koji mi je zapravo drag i simpatičan film, kad sam imao osam godina gledao sam ga valjda 12 puta), no Rocky s ova tri filma jednostavno ne ide u istu rečenicu, a to je pokazala povijest. Taksist, Mreža i Svi predsjednikovi ljudi ponajbolji su filmovi svih vremena, dok je Rocky zapravo možda i najbolji pokazatelj koliko su čudni putevi akademijini.
Primjedbe
Objavi komentar