Evo i jednog od kritike hvaljenog i od publike
priličnog obožavanog filma, koji si je priskribio četiri nominacije za
Zlatni globus (film u kategoriji mjuzikl ili komedija, najbolja glavna i
sporedna glumica te scentarij), a meni se nije nešto posebno svidio. Ni
prvi ni zadnji slučaj, dva prošlogodišnja najnagrađivanija filma
(Moonlight i La La Land) pogledao sam uz velike muke i niti jedan od
njih nije me posebno impresionirao i vjerujem da ne bih ništa pogriješio
ni da sam ih zaobišao. Uostalom, zašto bi nam se svima sviđali isti
filmovi? To bi bilo previše dosadno. U ovom filmu pratimo pomalo
ekscentričnu 17-godišnju Christine, maturanticu iz Sacramenta, a u prvom
je planu njezin turbulentan odnos s mamom. Mora se priznati da u ulozi
kćeri i mame briljiraju Saorsie Ronan (cura je već dva put nominirana za
Oscara, ne bi se pretjerano iznenadio da dobije i treću recku) i Laurie
Metcalf (mislim da je i dalje najpoznatija kao susjeda Jackie iz
Roseanne).
Christine, koja inzistira da je se zove Lady
Bird, pohađa nekakvu katoličku srednju školu i san joj je upisati studij
negdje na istočnoj obali, po mogućnosti New Yorku. Njezine planove
mater joj ne podrava pošto baš i nemaju para te joj ona predlaže da se
ubaci na neki lokalni faks i tu je geneza svih njihovih problema. Osim
toga, pratimo odrastanje ove prilično nesigurne djevojke iz niže srednje
klase koja bi se na silu sprijateljila sa školskom ekipom mladih
bogataša, njezine prve ljubavi, i tako dalje. Već smo se mogli nagledati
stotina filmova o odrastanju tinejdžera i tinejdžerica u Americi, a
meni se ovaj film uopće nije istaknuo u masi sličnih naslova. Relativno
zanimljivo, na trenutke čak i duhovito je ovo poluautobiografsko
ostvarenje glumice Grete Gerwig i ništa više. Nije to film po mom ćejfu i
amen.
Primjedbe
Objavi komentar