Marrowbone ili u hrvatskom prijevodu Ukleta kuća redateljski je debi Španjolca Sergia Sancheza, čovjeka koji je do sada najpoznatiji bio kao scenarist. Napisao je do sada Sanchez scenarije za mnoge poznate filmove, ponajprije su tu El Orfanato i Lo Imposible. I nije rijedak slučaj da se scenaristi jednog jutra probude pa kažu "mogao bih i ja režirati neki film, šta ja tu piskaram pa da netko pokupi moje zasluge" i odluče stati za komandnu ploču pa rezultati budu raznoliki. Neki se baš i nisu proslavili, a neki bome i na tom polju ostvare sasvim zadovoljavajuće rezultate. Šta će biti s našim Sergiom u budućnosti ne bi imalo smisla prognozirati, no sa njegov dugometražni redateljski prvijenac snimljenim na engleskom jeziku i s britanskim i američkim glumačkim, uglavnom mlađahnim, ansamblom, generalno gledano i nemam riječi zamjerke.
Iako se Marrowbone prvenstveno reklamira kao horor, nekako imam dojam da je ovdje više riječ o psihološkoj triler drami, a sviđa mi se što se ovo ovaj film nije pokazao kao još jedan u nizu filmova u kojima nekakvi duhovi opsjedaju kuće. Toga smo se stvarno nagledali već i preko svih granica, a Sergio nam donosi priču o obitelji koja od nasilnog oca / muža bježi u zabačenu kuću negdje u unutrašnjosti Amerike. Gospođa Marrowbone svoja je tri sina i kćer od muža psihopata sakrila u kućerini u kojoj je odrasla, a kad boležljiva gospođa ubrzo izdahne, braća i sestra moraju se brinuti sami za sebe. Prvo naselje od ove jezive vile udaljena je desetak kilometara, a jedini koji ima zaduženje odlaziti u grad u namirnice i sve što im je potrebno je najstariji brat Jack. Dva mlađa brata, Billy i maleni Sam te sestra Jane ne miču se iz kuće iako im baš i nije ugodno konstatno boraviti ondje, tim više pošto se čini da bi kuća mogla biti opsjednuta i da ondje osim ove obitelji živi još nekakvo supernaturalno stvorenje.
Ne bi imalo smisla previše otkrivati od radnje, no Marrowbone se sa svojim rješenjima pokazao kao prilično osvježenje i kao dosta originalan film. Možda i na trenutke djeluje mrvicu predvidljivo, no moram priznati da mi konačni rasplet situacije nije bio ni u zadnjoj primisli. Na kraju se ova priča smještena u drugu polovicu 60-ih godina prošlog stoljeća pokazala kao jedna od onih u koje bi čak možda i mogao povjerovati, a Sanchez je skupio ovdje i prilično zanimljivu ekipu mladih glumaca. Moram priznati da su mi lica sva četiri glavna junaka otprije bila poznata, no nikako ih nisam uspijevao smjestiti. Kasnije sam provjerio pa se tako ispostavilo da je Jack zapravo mladi britanski glumac George MacKay (Kapetan fantastični i simpatični britanski Pride). Njihova prva susjeda i djevojka u koju se Jack zaljubi, Allie, zapravo je Anya Taylor-Joy, cura koja je rasturila u ponajboljem hororu zadnjih godina, The Witch, a glumila je i jednu od glavnih uloga u meni prilično zbrčkanom i dosta nesuvislom Shyamalonovom Splitu. Mlađi brat Billy je Charlie Heaton, stariji brat glavnog klinca iz Stranger Thingsa, dok je sekica Jane zapravo mlađahna Mia Goth, djevojka pomalo anoreksičnog izgleda koju smo mogli gledati u Lijeku protiv zdravlja, Von Trierovoj Nimfomanki, a uskoro bi se trebala pojaviti i u remaku legendarne Suspirije (baš me zanima što će s horor klasikom dobrog starog Darija Argenta napraviti hvaljeni Talijan Luca Guadagnino, koji me nije pretjerano oduševio ni s Bigger Splashom, a ni s posljednjim razvikanim Call me by your name).
Ljubiteljima horora svakako bih preporučio Marrowbone, iako sam već naglasio da ovaj film zapravo i nije klasični horor kakav bi se na prvu očekivao. Naravno, to automatski ne znači da nema ovdje strave, užasa ili groznih stvari, no riječ je o filmu s glavom i repom i filmu koji bi trebao zadovoljiti ne samo ukus ljubitelja horora, već i prosječne publike.
Primjedbe
Objavi komentar