Naslovni lik imena Byung-su ovdje je već pomalo ostarjeli serijski
ubojica, koji zbog demencije i Alzheimera postupno gubi pamćenje. Prvi
je puta on ubio još kao klinac, i to nikog drugog do li nasilnog i
pijanog oca, a nakon toga je krenuo u osvetničku misiju
"čišćenja" njegova grada od onih koji po njegovom stručnom mišljenju ne
zaslužuju živjeti. Potamanio je tako ovaj veterinar po struci razne
kamatare, pijance, kurve, mučitelje životinja, ne znam koga sve ne, a
već dobrih 17 godina naš serijalac miruje i ne ubija. Ili on barem tako misli. Sve se to
promjeni kad se u njegovom gradu ponovno počnu pojavljivati leševi, a
Byung-su zbog gubitka pamćenja ni ne zna je li on odgovoran za to ili je
možda ubojica novi dečko njegove kćeri. On pokušava zaštititi kćer od
potencijalnog manijaka, no to vjerojatno nije nimalo lako kad si u
poziciji da svako malo shvatiš da ne znaš kako si se i zašto zatekao na
određenom mjestu i tko su ljudi koji te okružuju. Zbog toga Byung-su i
krene s pisanjem memoara, kako bi se mogao sjetiti tko su ljudi oko
njega i on sam, a mene su u ovom filmu prilično zasmetale poveće rupe u priči koje je gotovo nemoguće ne vidjeti, zbog čega mi i cijeli
film djeluje podosta neuvjerljivo, čak i pomalo nesuvislo.
No, ako se taj "problemčić" u vidu šupljikavosti priče uspije zanemariti i krene gledati film bez puno razmišljanja (što meni nažalost nije uspjelo), onda ispadne da su "Ubojičini memoari" zapravo sasvim solidan i uzbudljiv akcijski triler. Dobro je već poznato da Koreanci vole komplicirati i petljati s pričom, ima u njihovim filmovima toliko twistova i preokreta da je gotovo nemoguće ponekad sve to pobrojati i pohvatati, a slična je situacija s ovim filmom. Iako je osnovica priče generalno gledano dosta šuplja (recimo - imamo tipa koji ubija već 45 godina i nikad nitko nije posumnjao da bi baš on mogao biti ubojica iako su nestajali i bliži članovi njegove obitelji), film je tako koncipiran da demencija glavnog lika utječe na to da se zapravo poput njega samog i gledatelj sve više počinje gubiti i ne zna što su Byungova prava sjećanja i što se zapravo dogodilo ili nije? Je li doista on ubojica ili je za posljednja ubojstva odgovoran dečko njegove kćeri, koji je uz to i policajac? Onako, tipični predstavnik korejske škole trilera posljednjih desetljeća, koji se možda malo i previše zapetljao u komplikacijama.
Samo da napomenem da se netko ne zabuni pa pomiješa ovaj film s legendarnim filmom vrlo slična Joon-ho Bonga iz 2003. godine - "Memories of a Murder". E, to je bio izvanserijski film, totalno remek-djelo i jedan od filmova zbog kojih sam uopće zavolio korejski film tako da zapravo ukoliko se netko i zabuni neće pogriješiti, već naprotiv. Godina 2003. očito je bila prijelomna za korejski film jer su se tada pojavila ne samo Sjećanja na ubojstvo, već još dva remek-djela - Oldboy Chan-wook Parka te Proljeće, ljeto, jesen, zima i proljeće Kim-ki Duka. Ta tri filma preporučio bih svim ljubiteljima filma, a iako Ubojicini memoari ne spadaju ni blizu vrha kinematografije ove zemlje, za mene se unatoč već spomenutim rupama pokazao kao relativno zanimljiv, nepredvidljiv i napet triler, koji je ipak nekako dobio rubno prolaznu ocjenu.
No, ako se taj "problemčić" u vidu šupljikavosti priče uspije zanemariti i krene gledati film bez puno razmišljanja (što meni nažalost nije uspjelo), onda ispadne da su "Ubojičini memoari" zapravo sasvim solidan i uzbudljiv akcijski triler. Dobro je već poznato da Koreanci vole komplicirati i petljati s pričom, ima u njihovim filmovima toliko twistova i preokreta da je gotovo nemoguće ponekad sve to pobrojati i pohvatati, a slična je situacija s ovim filmom. Iako je osnovica priče generalno gledano dosta šuplja (recimo - imamo tipa koji ubija već 45 godina i nikad nitko nije posumnjao da bi baš on mogao biti ubojica iako su nestajali i bliži članovi njegove obitelji), film je tako koncipiran da demencija glavnog lika utječe na to da se zapravo poput njega samog i gledatelj sve više počinje gubiti i ne zna što su Byungova prava sjećanja i što se zapravo dogodilo ili nije? Je li doista on ubojica ili je za posljednja ubojstva odgovoran dečko njegove kćeri, koji je uz to i policajac? Onako, tipični predstavnik korejske škole trilera posljednjih desetljeća, koji se možda malo i previše zapetljao u komplikacijama.
Samo da napomenem da se netko ne zabuni pa pomiješa ovaj film s legendarnim filmom vrlo slična Joon-ho Bonga iz 2003. godine - "Memories of a Murder". E, to je bio izvanserijski film, totalno remek-djelo i jedan od filmova zbog kojih sam uopće zavolio korejski film tako da zapravo ukoliko se netko i zabuni neće pogriješiti, već naprotiv. Godina 2003. očito je bila prijelomna za korejski film jer su se tada pojavila ne samo Sjećanja na ubojstvo, već još dva remek-djela - Oldboy Chan-wook Parka te Proljeće, ljeto, jesen, zima i proljeće Kim-ki Duka. Ta tri filma preporučio bih svim ljubiteljima filma, a iako Ubojicini memoari ne spadaju ni blizu vrha kinematografije ove zemlje, za mene se unatoč već spomenutim rupama pokazao kao relativno zanimljiv, nepredvidljiv i napet triler, koji je ipak nekako dobio rubno prolaznu ocjenu.
Film je svakako odličan ukoliko ga shvatiš, čak na razini dolje nabrojanih filmova! Twistovi su taman!
OdgovoriIzbrišiNekako si ih negativno naveo:,, film je tako koncipiran da demencija glavnog lika utječe na to da se zapravo poput njega samog i gledatelj sve više počinje gubiti i ne zna što su Byungova prava sjećanja i što se zapravo dogodilo ili nije? "
Što reći... brutalno dobar film!