Prilično neobična francuska drama o skupini klinaca, srednjoškolaca
i studenata, kojoj je očito puna kapa društva pa odluče u Parizu
izvesti seriju terorističkih napada. Ovo zaigrano društvance koje
obuhvaća klince svih rasa i staleža tako digne između ostalog u zrak i
zgradu francuske vlade te zapali zlatni kip Ivane Orleanske, a nakon
napada skrovište potraže u obližnjem trgovačkom centru. Tada i vidimo da
to zapravo i nije skupina anarhističko - marksistički nastrojenih
mladih Che Guevarra, već je riječ o najobičnijoj skupini obijesnih
klinaca, koji su se iz čiste frustracije i dosade odlučili na ovaj
suludi čin. Čini mi se da je ovaj film jednako koliko je kritika
današnjeg konzumerističkog društva kasnog kapitalizma ujedno i kritika
takozvanog salonskog socijalizma odnosno društva koje jamra i brbori
protiv kapitalizma, a istovremeno objeručke uživa u njegovim
blagodatima.
Tako i ovi klinci, nakon što su uništili simbole
francuske republike i kad pomisli čovjek da su to učinili iz nekih
ideoloških pobuda, utočište pronađu nigdje drugdje do li u trgovačkom
centru. I tamo jedan uživa u najskupljim šampanjcima, drugi u skupim
odijelima, treći u autićima, četvrti se igra skupim noževima i
pištoljima, a peti u glazbi na najsuvremenijoj opremi. Tada shvatiš da
je to skupina prosječnih klinaca koju za politiku zapravo boli ona
stvar, mladi nezadovoljnici očito su svojim glupavim potezom željeli
pokazati društvu da su i oni tu negdje. Ideja ovog filma
koji je napisao i režirao francuski modernist Bertrand Bonello i koji je
imao dosta uspjeha po svjetskim festivalima, djeluje mi puno bolje od
realizacije. Uz to što mi nedostaje neka poanta osim toga da su mladi
danas nemoćni da se izbore za bilo kakve promjene pa tek ekstremnim
postupcima pokušavaju skrenuti pažnju na sebe, Bonello kao da mi se malo
izgubio u manirizmima i pretjerivanju. Sam uvod filma je dugačak da ne
može biti duži, klinci bauljaju po Parizu i treba ti pola sata da
shvatiš što uopće oni to planiraju. A kad se napad dogodi, situacija
postaje još monotonija i napornija - ista ta skupina klinaca baulja po
trgovačkom centru i čekaju jutro. Jutro koje za neke od njih nikada neće
svanuti. Unatoč tome riječ je o prilično provokativnom djelu
"hipster-terorizma", kako je ovo nazvao kolumnist britanskog Guardiana,
pomalo pretencioznom djelu koje se trudi biti važnije i pametnije nego
što stvarno jest.
Primjedbe
Objavi komentar