Dragan Bjelogrlić iskoristio je neke manje poznate povijesne činjenice da stvori priču jedne od možda i najboljih serija koje su snimljene na području bivše Jugoslavije u zadnjih desetak ili više godina. Nakon Oktobarske revolucije i građanskog rata koji je potom uslijedio u Rusiji, poraženi caristi, odnosno bjelogardijci tražili su azil po cijeloj Europi, a utočište su pronašli upravo u Kraljevini SHS. Prema povijesnim podacima u Beogradu je 20-ih godina prošlog stoljeća utočište pronašlo desetak tisuća Rusa, uglavnom bogatih i obrazovanih ljudi višeg i srednjeg staleža, a među njima je bilo i dosta vojnika, uglavnom kozaka. Kad je otkrio podatak da su upravo Rusi tijekom 20-ih godina držali tri pušionice opijuma u Beogradu, Bjelogrliću se vjerojatno upalio kliker i shvatio je da ima potencijalno kvalitetan materijal za uzbudljivu seriju. I bez Rusa 20-e su bile prilično dinamične i zanimljive godine u toj multinacionalnoj kraljevini. Imali smo tu makedonske separatiste u vidu organizacije VMRO (koja je kasnije u suradnji s ustašama i izvela atentat na kralja Aleksandra u Marseilleu), bogatu beogradsku buržoaziju, komuniste, bezbroj veterana iz I svjetskog rata, kontroverzne poduzetnike i ratne profitere, kraljevsku obitelj, gangstere, kurve, tu je i vječna priča o blagu ruske carske dinastije Romanovih, a bit će da su postojala i neka tajna društva...
Sve to je Bjelogrlić je uspio odlično iskoristiti u seriji Senke nad Balkanom, serijom koja posve prati svjetske trendove i ne zaostaje puno za najboljom svjetskom produkcijom u posljednjih nekoliko godina. U fikcionalnu priču ubacio je i neke povijesne ličnosti kao što su ruski general Vrangel, princ Đorđe Karađorđević, namjesnik i predsjednik Vlade Kraljevine SHS MIlan Živković, komunističi agent Mustafa Golubić, ali i budući ustaški poglavnik Ante Pavelić, kojeg ovdje vidimo u ulozi odvjetnika vođe VMRO-a. Tim stvarnim likovima dodao je još niz fikcionalnih likova, od kojih su neki inspirirani stvarnim ljudima, a neki ne, složio nekoliko naizgled nepovezanih radnjih i vratio nas nakratko (na nekih 11 sati koliko ukupno traje deset epizoda) u Beograd 1928. godine.
U središtu priče je inspektor Andra Tane Tanasijević, kojeg je i odglumio sam Bjelogrlić, veteran I svjetskog rata i čovjek s teškim ratnim traumama, koji se neko vrijeme smatrao i nestalim, a za to se vrijeme njegova žena preudala misleći da je mrtav. Većinu vremena Tane provodi po kafanama uz rakiju, a upravo kad se u Beogradu počne događati serija misterioznih i strašnih ubojstava, koja započne ubojstvom ruskog popa u pomoć mu dolazi mladi inspektor Stanko Pletikosić. On je nova škola policajca, školovao se dečko u Švicarskoj i ima prilično druge poglede na posao od prilično ciničnog Taneta, koji zapravo nije loš inspektor, štoviše, već je čovjek kojeg proganjaju duhovi iz prošlosti. Istovremeno, Beograd je i poprište rata dviju bandi koje se bave švercom opijuma. Na jednoj strani su Makedonci, a na drugoj su Rusi, koji rade pod zaštitom države i iznad svih su zakona.
Od ostalih važnijih likova tu je i državni odvjetnik Vojin Đukić, koji je u tajnoj vezi s bogatom nasljednicom Majom Davidović. Ona je pak najbolja prijateljica žene uglednog psihijatra Konstantina Avakumića, a on je privatni liječnik princa Đorđa, kojeg je premijer Milan Živković proglasio ludim i izolirao ga na imanje izvan Beograda. Tu je i bogati poduzetnik i spletkar Alimpije Mirić, kao i mnogi drugi više ili manje likovi. I stvarno je Bjelogrlić za ovu seriju skupiio iznimnu internacionalnu glumačku postavu u kojoj je osim vjerojatno najpoznatijih srpskih glumaca starije i srednje generacije kao što su Nikola Đuričko, Nenad Jezdić, Miloš Timotijević, Srđan Todorović, Gordan Kičić ili Voja Brajović dao priliku i nizu mladih glumica. Tu je i dobro poznati Žarko Laušević, koji se izgleda odlučio vratiti glumi nakon više od 15 godina pauze. Imamo tu i hrvatske glumce kao što su Goran Bogdan kao Mustafa, Bojan Navojec kao Pavelić ili Đorđe Kukuljica kao grof Rajački, Slovenca Sebastiana Cavazzu kao austrijskog financijaša Gabriela Machta, Makedonca Tonija Mihajlova kao vođu VMRO-a Arsova, dok Rus Aleksandr Galibin glumi generala Vrangela, a i ostale Ruse većinom su i odigrali sami Rusi.
Priča i zaplet su iznimno kompleksni da bi se vjerojatno pogubio kad bih sada krenuo prepričavati o čemu se sve radi. No, jednako koliko je kompleksno i zapetljana, priča je iznimno kvalitetno razrađena tako da se ne događa da upadamo u neke rupe, što se znalo događati s nekim serijama ili filmovima čiji bi se autori pretjerano razigrali pa nisu uspjeli zaokružiti priču. To ovdje definitivno nije slučaj jer iako možda nakon prve dvije epizode serija pomalo djeluje komplicirano i imaš dojam da se počinješ gubiti, ubrzo sve sjeda na svoje mjesto i shvaća se da je sve to stavljeno sa smislom. Priča je stvarno razrađena do u najsitnije detalje, likovi su u većini slučajeva dobro razrađeni i svi imaju neku pozadinsku priču te ni slučajno nisu jednodimenzionalni, a Bjelogrlić i ekipa jako su dobro dočarali Beograd otprije 90 godina.
I stilski i vizualno Senke nad Balkanom prate svjetske trendove i očigledno je da su autori pozorno pratili kako se u Europi i svijetu danas snimaju moderne serije. Ima tu dosta seksa i golotinje, dosta nasilja, a djelomično ova serija vizualno dosta podsjeća na britansku hit-seriju PEAKY BLINDERS. Tematski me pak ova serija donekle podsjetila na još jednu seriju koja se nedavno pojavila, a to je njemački BABYLON BERLIN. Ta je serija prilično bliska ne samo po vremenskom razdoblju u kojem se odvija radnja (ovdje 1928. godina, u Babylonu je 1929. godina), već i po temi jer je i ondje u središtu priče rusko blago. Samo ondje nije blago Romanovih, već velikaške obitelji Sorokin, koja se također pojavljuje i u Senkama nad Balkanom. Sve u svemu, Senke su se pokazale kao pravo osvježenje na recimo to tako regionalnoj TV sceni, visokobudžetna i iznimno kvalitetna kostimirana povijesna serija na kakvu smo godinama čekali, a najbolja vijest je što je najavljeno da bi se trebala snimati i druga sezona.
Primjedbe
Objavi komentar