Lagao bih da kažem da mi je ovo jedan od pet najboljih dokumentaraca koje sam pogledao u zadnjih godinu dana, no ova potresna dokumentarna intimistička priča autorice Yance Ford očito je pogodila ukus glasača akademije koji su je nominirali za Oscara. Tko zna koliko još ima boljih dokumentaraca koje još nisam pogledao i koliko ima dokumentaraca iz 2017. godine koji su bolji pa nikada za njih neću saznati, no nekako mi se čini da je ovaj film ponajbolji primjer koliko je Oscar zapravo ispolitiziran te je podjednako važno pogoditi politički ukus vremena koliko i kvalitetno snimiti film. Pri nominaciji autorici sigurno nije odmoglo ne samo što je crnkinja, već i što je lezbijka jer smo dobro naučili da akademija ponekad voli i pretjerivati u svojoj političkoj korektnosti, no pomalo me i živcira što se više gledaju stvari oko filma nego film sam. Mislim da bi potpuno nebitno trebalo biti je li neki autor bijelac, crnac ili ljubičastanac, je li gay, straight ili ne znam što sve još ima, je li ljevičar ili desničar, pliva li bolje prsno, leđno ili baterflaj, peče li bolje palačinke s kukuruznim ili običnim oštrim brašnom. Trebala bi se gledati samo kvaliteta djela koje je napravio. To je samo moje mišljenje, no da se vratim na ovaj film, koji zapravo i nije loš. Ali nije ni jedan od najboljih ove godine. U to sam uvjeren.
Istina je da je Strong Island donekle poseban film jer autorica iznosi posve osobnu priču, priču o vlastitom bratu koji je ubijen prije 25 godina. A nitko do sada za to nije odgovarao iako se zna imenom i prezimenom koja ga je to budaletina ubila. Nije to jedan od onih dokumentaraca u kojima se pokušavaju rekonstruirati događaji, već mi djeluje kao ispovijed autorice, koja je sa svijetom željela podijeliti svoju tugu, bol i gubitak, ali i nemoć i bijes jer joj je brat ubijen kao džukela na cesti i nikome ništa. No, najveći problem ovog film je u tome što je pomalo dosadan, a dosada mi je jedan od neoprostivih filmskih grijehova. Iako joj je ovaj film zapravo debitantsko djelo, Yance je s njim već pokupila hrpetinu nagrada - od posebne nagrade žirija u Sundanceu (koji je posljednjih godina postao prava odskočna daska za brojne filmaše, a samo ove godine desetak filmova koji su prikazani ondje su zaslužili poneku nominaciju), do nominacije za najbolji dokumentarac godine u Berlinu. Nekako sumnjam da će ovaj film dobiti Oscara, no baš se do sada i nisam pokazao nešto uspješan u predviđanju tako da se ne bih čudio da još jednom pregrizem jezik.
Primjedbe
Objavi komentar